Ja sam po zanimanju softverski razvojni inzenjer. U zadnje vrijeme osjecam zasicenje tim poslom i odusevljava me pisanje. Tako pisem u radno vrijeme, kad bih trebao programirati.
No sad sam dobio zadatak nesto napisati, i uvidio sam kako me odusevljava - programiranje. Covjece, to je tako zanimljivo! Intrigantno, izazovno, toliko novih ideja imam...a trebao bih nesto pisati, nekakvu dokumentaciju.
Ispada da sam uvijek kontra. Uvijek radim suprotno od onoga sto bih trebao, sto mi je duznost. Da me privlaci samo ta komponenta 'zabranjenog voca'. Tako je bilo recimo dok smo pod satom u srednjj skoli kriomice ispod klupe cugali gemist. Jesam li samo infantilan, emocinalno i psihicki nezrela osoba? Ili je to karakterna mana koju mozda moram prihvatiti i naci modalitet kako s njom prezivjeti? Nemam pojma, kak bi rekel onaj drug politicar.
Post je objavljen 07.02.2008. u 10:01 sati.