Marketing
Uhvati svaki dašak vjetra...
Zar ne vidiš da trebamo jedno drugo, a da to još posve ne shvaćamo? Vrijedno je pokušati. Svašta nam se može ispriječiti na putu. Ali ne mogu odagnati pomisao da si upravo ti muškarac kojeg najviše trebam u cijelome ovome svijetu. Žena može željeti mnoge muškarce, ali željeti ne znači trebati. Ja mogu željeti druge, a tebe trebam!strong> Ne usuđujem se reći isto u tvoje ime...
On naprosto nije mogao vjerovati da ga netko može cijeniti zbog onoga što on jest.
Pomislila sam kako sam nalik kockaru koji stavlja sve na jedan okret ruleta. Ali ipak sam ušla u igru. Svjesno, potpuno svjesno sve sam stavila na njegov broj. Sve ili ništa. Ništa....
"Pa nije baš da nije ništa", pomislim... "Nisam znala da osjećaji mogu biti tako jaki. Osjećala sam se tako... živom."
Uglavnom odlučila sam biti s nijm i ne misliti. Samo ne misliti. Svaka upitna misao koja bi mi se pojavila u umu poput "Jesi ti normalna, zar opet?; Zašto mu vjeruješ.." bila je odbačena u samom nastajanju. Ali onda se prestao javljati i počeo nestajati.
"Bježi dok još stgneš; Ne voli te; Zar želiš biti s nekim kome nije stalo?..." Stajala sam na samom rubu odluke, kao mjesečar na litici. Hoću li se probuditi prije nego skočim, ili ću pustiti da san potraje?
Povrijeđen, bio je uistinu prekrasan, a ja sam odjednom shvatila kako njegova mirnoća nije slabost, kako se pod njegovim zbunjujućim mislima i promišljenim riječima krije neka nesvakidašnja osjetljivost, možda i ne baš dobra.
I možda me povrijedi da bi zaštitio sebe od mogučnosti da bi uopće bio povrijeđen... On kao da voli patnju. Ako mi nanese bol, ako vidi suze.. onda i samo onda on se osjeća voljen.
I onda se dogodilo.. to bijelo jutro. Nakon suza i obećanja, jutro spokoja, mira, sigurnosti i pjesme. Samo činom tjelesne ljubavi možemo spoznati "tu" istinu jedno o drugome. Istinu koja je mene oslobodila, a njega natjerala na povlačenje unutar vlastitih zidina.
Gorko sam žalila što nije bio dovoljno mudar, što mi je uskratio izvrsnu priliku da osobno vidim što se skriva ispod njegove ljepote i odlučnosti. A ipak kako sam mogla navaljivati? Ljubav je kao rat u rovovima - ne vidiš neprijatelja, ali znaš da je kraj tebe i da ti je pametnije sagnuti glavu. Praznina, sinonim za prekid. Prva reakcija - šišanje; ako odrežem kosu možda...
A onda put - ako odem daleko, dalje možda...
Ušla sam u auto i polako se vozila gradom, spokojno sam promatrala parkove i trgove grada i građevine, hotimice sam vozila sporo i neodlučno, primoravajući se da ne mislim na krajnje odredište. Stigavši do mora, skrenula sam na blještavo osunčanu rivu, kako bih na trenutak promotrila mirno more i čisto nebo. Zatim sam naglo promijenila brzinu i odlučnijim tempom krenula uz obalu. Uputila sam se - kući.
Post je objavljen 05.02.2008. u 06:30 sati.