Na obali mora sjedim
u daljinu gledim.
Mislim na svoj zivot i slusam more
mislim da cu ostati tako do zore.
Da i izlazak sunca vidim u jutro rano
da u mene udjes dopustam ti prano.
Da ispunis mi srce sa smislom i ljepotom
duginim bojama svom svojom divotom.
Na obali bi ostao zivot cjeli
promatrajuci liniju koja more i nebo djeli.
I kada bih umro dusa bi mi ostala na obali
svako se jutro umivala gdje su valovi mali.
Volim te more i svaku skoljku tvoju
tvoj miris i sirene ljece dusu moju.
Hvala ti sto postojis i sto se plavis
hvala ti u snovima sto mi se javis!
Post je objavljen 04.02.2008. u 22:53 sati.