Marketing
Zvijezda.
Nisam htio pisati o ovome,ali post od jedne moje dobre kolegice me je potakao da pišem o zadnjim događajima u svom životu od nove godine. Do tada sam živio kako kod nje u postu piše po već poznatim obrascima koje je mozak sam pripremao i uvijek bi završilo identično samo bol i patnja, mnoštvo tuge i suza. Ali zadnji put kad sam se našao u takvoj situaciji, i sve izgubio odlučio sam pokušati po prvi puta ne poslušati svoj razum nego svoje srce koje je tako ludo i opićeno, a s druge strane tako nježno i puno ljibavi i hvala bogu na tome. Učinio sam nešto drugačije za sebe da bi sebi život promijenio i uspio sam, nisam postupio po starom obrascu već sam učini po novom još ne isprobanom. Nisam imao štu izgubiti i uspio sam. Oduvijek sam bio osoba koja je voljela upoznavati nove ljude graditi prijateljstva, poznanstva biti sa svima s kojima imam ikakav kontakt dobre odnose. Nikome se ne zamjeriti. E sad se pitate kakve veze sad sve ima ovo što sam do sad napisao sa mnom. Prije nisam vidio koliko ljudi me voli, koliko ljudi me poštuje i cijeni kao osobu i to oni od kojih nikada to nisam očekivao. Nakon nove godine ja i muški dio društva odlučili smo promijeniti malo mjesto izlazaka, otići negdje dalje. Nismo pogriješili, tamo su nas ljudi prihvatili kao svoje, počeli su se graditi nova poznanstva, prijateljstva tko zna možda netko od nas nađe tamo i novu ljubav vidjet ćemo. I tako mi ostavili svoje staro mjesto gdje smo stalno bili. Gdje je večer bila nezamisliva bez nas. Odlučio sam se na taj korak s društvom zbog toga što sam smatrao da ću pomoći sebi, jer više nisam znao kud da se okrenem, oko mene su bili ljudi koji su samo pričali neke priče koje više nisam htio slušati, oni kao da su ostali u prošlosti i u toj nekoj tugi a ja to nisam više htio slušati ja sam htio sadašnjost i budućnost. A to pored njih nisam mogao ostvariti jer su me kočili. A i ja sam nisam vidio neke stvari. I jedan običan izlazak, odlučili smo da u grad nećemo ići autom, nitko od nas. Idemo u grad stopom, tako da svi možemo piti. Tako mi došli u taj drugi grad, i večer je počela ispočetka malo smo imali nekih nesluglasica oko mjesta izlaska ali to smo riješili odmah i ludilo je počelo. Svi ti ljudi kojima smo bili okruženi, nismo se uopće osjećali kao višak, naprotiv kao da smo oduvijek tu, da smo doaći i domicilno društvo u tom kafiću. Ne možeš vjerovati da još ima mjesta gdje ljudi nisu okrutni. I sve je teklo super ples, zabava zezancija, nove djevojke oko nas. ma kao u snu hehe. Ali vrag nam nije dao mira zanimalo nas je kako je u našem mjestu u našem kafiću, jel pita tko za nas jel nas se tko sjeća. I odlučili mi taj vikend malo ranije se vratiti u naše mjesto da vidimo što ima u naše kafiću. I tako mi krenuli kući hehe. I dolazimo u taj naš kafić. Bože dragi, nije za vjerovati kad smo se počeli spuštati stepenicama, kao da smo zvijezde nekakve, ne želim ispasiti umišljen ali tako je bilo. zaustavljaju te ljudi pitaju pa gdje si kako si, zašto te nema, gazda tog kafića odmah šalje konobara prema nama. Okreću se runde. Ne možeš vjerovati obraćaju ti se ljudi od kojih to nisam nikada očekivao, ja sam put od vrata tog kafića i stepenica koji ima kojih pet metara prolazio pola sata. I onda kad sam došao do svoje jedne kolegice da joj se javim da sam tu ona je samo smijala se i rekla mi zviezdo pa ti si stigao. Nije mi bilo jasno što je htijela reći s time. Sutradan na kavi prijepodne u sjedimo i naravno prepričava se subotnje veče, i onda sam je pitao što joj to znači zvojezdo. Na to je ona rekla pa kad si ušao u kafić pola sata ti je trebalo da dođeš do mene te te ovaj pozdravlja te te ovaj grli, te ovaj priča s tobom kao kakva zvijezda si. Ta riječ se malo proširila i van društva pa me sad neki zovu zvijezdo. hehe. Taj događaj me obradovao i podigao mi samopouzdanje, jer sve ono što sam radio oduvijek se isplatilo ljudi me cijene i poštuju. Nikome nisam stao što kažu na žulj sa svima sam uvijek nastojao biti u dobrim odnosima. Uvijek sam ljude gledao kao osobe a ne po fizičkom izgledu. I sad mi se sve to vraća. Zar ima išta ljepeš kad vidiš koliko te ljudi ustvari cijeni i poštuje. Od kojih to nikad nisi niti očekivao. Opet ću se malo vratiti na post svoje kolegice kakve veze on ima sa mnom, pa ima jer sam ja oduvijek bio takva osoba ali jednostavno nisam shvaćao neke stvari o sebi dok se nisam odlučio promijeniti i koje su mi sad tek vidljive kad sam se promijenio kad nisam postupio po starom isfucanom obrascu, i nakon pada u životu njega primjenio. Već sam isprobao nešto novo što se isplatilo i uvelike mi pomoglo a nadasve mi otvorilo oči da vidim koliko ljudi me cijeni i poštuje. Što prije nisam vidio.
Post je objavljen 04.02.2008. u 14:51 sati.