Marketing
"The games we play"
"Nešto nije u redu" kaže mi. "Opet slušaš Holliese i ležiš nogama naslonjenim na zid. Opet se povlačiš unutra. Do vraga, što ti je?"
"I'm perfectly ok..." nasmijem se.
"They know the games we play
There's no hiding things like this from them
We know we're not the first
And we'll never be the last
Everybody gets hung up
We might have to pay
And everybody knows the games we play...."
***
Buran vikend. Uspjela sam. Utopila se. Prepustila. Otpustila. Zapustila. 
***
Jasno mi je. Mislimo na isto. U isto vrijeme. I onda to izgovaramo. Prestrašeni, znajući već unaprijed scenarij. Nitko od nas se nije usudio napisati kraj. Zapeli smo na sredini. I plivamo. Prepušteni struji.
"Oh I hate you some, I hate you some
I love you some
Oh I love you when I forget about me...."
Joni Mitchell
***
Započeo je s " Love me two times ", uzvratila sam s " I can't see your face in my mind ". Dvoje preplašene djece koja komuniciraju pjesmama. A onda se "slučajno" sretnu i sve krene. Pa stane. I tako...u krug...padaju na ispitu...ali ne mogu se odvojiti....ni spojiti..."slučajnost" ih melje...
***
Sanjala sam neku vješticu koja mi je proricala budućnost i poklonila vrišteće crvenu ogrlicu s runom. Hm 
***
Otvarala sam tarot sinoć. I otvorila paža novčića, paža kaleža, viteza novčića i jednog kralja štapova. I trojku mačeva, as kaleža, Sunce, Papu i Svijet. Sve što sam osjetila i vidjela bila je zbrka. Nejasnoća, tenzije, težnje i...ne znam...
***
Divan je dan, spremam se u šumu, kod slapa, smiriti um i ponovno osjetiti jedinstvo.
***
"Ništa. Ništa mi nije. Ja sam ok. Pogledaj."
"Znam da me voliš."
"Daj šuti."
"Lagala sam."
"Znam!"
***
Post je objavljen 04.02.2008. u 13:39 sati.