Marketing
imao bi posla tvoj frizer, a ti oblačio se šik.
imam još petnaest minuta do busa i tehnički bih mogla baciti oko na bilježnicu iz povijesti da ponovim, ali mi se još tehničkije ne da pa ću s vama podijeliti jednu stvar. možda i dvije, ako stignem. 
subota navečer.
konačno možemo birati hoćemo li ići na connect u dva lava, na majke & tbf u šator ili na vrhunski drum & bass na gatu.
ljudi prepuno, iako kiša pljušti; naguravaju se u kafiće ili stoje po uglovima s bocama u rukama.
veseli i opušteni.
samo ja pizdim.
naime, imam sreću da mi se svake subote negdje između deset i ponoći isprazni baterija na mobitelu.
onda mobitel pišti, a ja drhtavom rukom očajnički tipkam ani poruku u kojoj joj detaljno objašnjavam gdje se nalazimo i gdje se zajedno s nama nalazi boca jegera.
taman stisnem pošalji i baterija se ugasi.
premjestim karticu u tuđi mobitel i tri puta krivo utipkam pin, a puk ne znam.
nakon omanjeg živanog sloma odlučujemo krenuti na jelačić po anu, a do tamo nam je trebalo barem deset minuta ekstrabrzog hvala-bogu-na-ravnim-čizmama hoda.
lola i ja smo čopile melin košobran i požurile.
negdje u starom gradu pokraj nas je prošla grupa maškara, a jedan dečko nas je pitao:
gdje ste to kupile?
pogledale smo prema kišobranu i vidjele da više nema oblik kruga, nego banane.
najprije smo umrle od smijeha, a onda smo nastavile epski upadati u lokve.
oluja huči, gromovi udaraju, kiša lijeva.
u ruci držim kišobran koji to nije i razmišljam ako bih se mogla ubiti onom žicom, ali me lola prekine najprikladnijom rečenicom ikad:
ira, kakva mi je frizura?
¤ ¤ ¤
hvala višim silama na dobrim tetama u vipu.
mobitel opet radi.
Post je objavljen 04.02.2008. u 12:44 sati.