(1991.)
kako da te prebolim, kako da te zaboravim
kada sad te netko ljubi kao nekada ja
netko sada klizi rukom niz tvoje bokove
koji su nekada drhtali pod mojim dodirom
i grudi ti miluje, malene i čvrste
dobivajući od njih pulsirajuću snagu razorne strasti
prsti mu klize niz tvoju meku, lepršavu kosu
oh, kako li sam je ja volio ljubiti
i putovati kroz nju sve do vrata sna...
a sada sam sam i nemam razlog za san
tako mi treba tvoj nježni pogled
tvoj tihi jecaj pri svakom mom odlasku
i prikriveni osmijeh kada dolazim
tada sam znao da me voliš, a sad znam da si patila
zbog moje samovolje i samoubilačkog ponosa
zbog dvije-tri riječi koje nikada nismo htjeli reći
i pitam se kakva li je to ljubav
ako putuje od obale do obale
kao valovi velikog potopa
i zašto baš patnja dolazi nakon svakog od njih
kao da ako nisam patio, nisam ni volio
a onaj tko nije volio nije ni živio
takva je i ova bol, ovaj život kao patnja
vidim tvoje mutne sjenke i vidim kako se nekome predaješ
i kako onda da zaboravim, kako da to prebolim
kada tvoje meko, bijelo lice
skriva se pod dlanovima drugog
kada tvoje sočne usne sada su pune sokova
ali za drugoga
a nije ljubomora
samo patim za nekim starim slikama koje su me obuzele
kroz koje još jednom osjećam
kroz koje još jednom vidim i znam da postojim
jer patim – znači živim
samo što ne mogu zaboraviti
samo što ne mogu preboljeti
sav taj bol i za slijedeći život podnosim
Post je objavljen 03.02.2008. u 15:32 sati.