Marketing
Bakre kao zaštitni znak
Na slici: Dušan Knezović (2002.)
U našemu selu, od davnine prave se bakre. Moglo bi se reć, poradi toga da je bakra ili peka, uz magare, zaštitni znak sela.
O bakrarstvu, odnosno lončarstvu, i kako se one prave, pisao je u svojoj knjizi „Župnik Potravlja – mučenik“ (1994.) i fra Anđeo Cvitanović. Evo šta je on pritom zapisao:
"To je izrazit obrt u Potravlju. Bakre ili lonce su pravili: Ajdukovići, Kunci, Knezovići, Pezo…
Bakre su pravili od posebne zemlje, ilovače koja se nalazila na određenom mjestu u selu. Zemlju bi potopili i držaliodređeno vrijeme. Iza toga bi je umijesili poput tijesta.Kad bi postala ljepljiva, onda su je upotrebljavali. U ruci bi komad tijesta za dno bakre spleskali poput kolača u krug i postavili na okrugli pladanj od čekrka koji se vrti dok se zamišljeni lonac obrađuje. Tako prave lonce za mlijeko, za puru, za kiseli kupus sa svinjskim mesom, peke…
Poslije se bakre neko određeno vrijeme suše, zatim peku na posebnom ognjištu.
Kad pripreme jedan tovar tih bakara gone ih prodavati. Idu s bakrama sve do vrlike, Petrova polja kod drniša, u okolicu cetinjsku.
Bakre prodaju samo za žito. Redovito žitom se napune do vrha. Kako željno čekaju domaćice sinove i muževe kad se vraćaju sa žitom! Bit će kruha, bit će pure!
Tri su alata potrebna kod obrade bakara: drveni nož, vreteno za bušenje ušiju na bakri i mokra krpa za lakiranje.
Bakre su se prodavale svake subote na pazaru pred crkvom u Sinju."
Post je objavljen 02.02.2008. u 22:33 sati.