Marketing
rose, četvrta slika
(prethodni nastavak)
Lakoća slikanja nije potrajala.
Četvrtu je sliku slikar započeo, no nikako je nije uspijevao dovršiti.
Dok je prve tri slike dovršio u mjesec dana, s četvrtom se mučio sljedeća tri mjeseca. Osjećaj lakoće stvaranja potpuno je nestao. Slikar je počeo sumnjati da će ikada dovršiti tu četvrtu, bio je uvjeren da nikada neće moći naslikati svih sedam naručenih slika. U očaju, popustio je skulptorovim uvjeravanjima i otišao k njemu, u njegovu raskošnu vilu. Možda će mu poći za rukom barem na trenutak zaboraviti i slike i njihova strašnog
Naručitelja. Znao je cijenu toga zaborava, no bio je očajan i spreman je platiti.
Ustvari, konačno se pokolebao kad su se skulptorova uvjeravanja i nagovaranja pretvorila u molbu:
Nisi dolazio čitavu vječnost. Zar ti nimalo nije stalo do mene?
Dođi, trebaš mi, i ja sam zapeo s tim prokletim okvirima ...
Nikakvih igrica ovoga puta, bit ću nježan, obećavam ...
A kad se slikar nastavio kolebati, njegov se ljubavnik skulptor ugrizao za usnicu, nasmijao preko volje i rekao:
Ti se baš dadeš moliti, dragi moj. No, od volje ti ... dođi, ili nemoj doći. Moj krevet neće ostati prazan.
A kad je slikar klimnuo glavom, skulptor je jedva prikrio likovanje. Jer, već se pobojao da mu je izmakao, oteo se njegovoj vlasti. Tek sada je shvatio koliko snažno želi tog svojeg ljubavnika, kao ni jednoga do tada. Mislio je kako će se njime poigrati, iskoristiti ga kao model, pa tada odbaciti. No, sada je shvatio koliko je griješio kad je vjerovao da on vodi igru, shvatio je da je u toj okrutnoj igri dominacije ispustio uzde iz ruku, sada je on bio onaj koji moli i uvjerava, onaj koji s nestrpljenjem iščekuje susret.
Likovao je jer mu je ljubavnik opet došao, slab i nesretan zbog neuspjeha. Bio je to pravi trenutak da povrati vlast nad njime. Pretvarao se kako sluša slikarove žalbe, kako suosjeća s njegovim strahovima. Doveo ga je u svoju vilu, nagovorio ga da popije čašu crnoga vina, a zatim mu u čašu stalno dolijevao. A slikara, iscrpljenog gladovanjem, nesanicom i strahom, vino je brzo hvatalo.
Treba ti odmaka ... Zabavimo se noćas, slikat ćeš sutra.
Vidjet ćeš, vratit će ti se inspiracija, mali moj ...
Slikarev je pogled bivao sve zamagljeniji, blijede obraze oblilo je rumenilo, graške znoja orosile su mu tamne nausnice. U očima svoga ljubavnika bio je te noći privlačniji no ikada.
Svukao ga je, onako pijana, i odnio do velike raskošne postelje.
Polegao ga je potrbuške, iscijepao svilenu ponjavu i svezao mu ruke i noge o stubove kreveta, pa potom navukao zastore. Svoj je posluzi dao slobodan dan, njih su dvojica bili potpuno sami.
Erekcija mu je bila snažna i dugotrajna, prodirao je u silovito u tijelo svojega ljubavnika, iznova i iznova, služeći se svojim spolovilom kao mačem ili bodežom. Duboke penetracije doživljavao je kao ubode i uživao je dok se slikar pod njim grčio stenjući …
Opet ga je pokoravao, opet je on bio taj koji gospodari!
Misliš da si mi izmakao? No, varaš se ...
Pokorit ću te, jednom za svagda ...
U sljedećem su trenutku obojica osjetili da više nisu sami.
Na zavučenim zastorima postelje ocrtavala se velika crna sjenka ….
Skulptoru se ispunila želja. Upoznat će Naručitelja.
Jer, On je upravo svratio provjeriti kako napreduju slike i okviri …
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
drapery, photo by flickr
Post je objavljen 04.02.2008. u 23:59 sati.