Evo, vratila sam se malo na jednu filozofsku raspravu. Tko hoće može se pridružiti. Evo o čemu se radi:
Dakle, već duže vrijeme od različitih ljudi čujem kako se boje/ne žele/izbjegavaju i živciraju zbog prosječnosti. Dakle, vjerojatno bi htjeli biti nešto više od samo prosječni. Ali što to uopće znači biti prosječan? Kako to možeš izmjeriti?
Ja sam nedavno također bila opsjednuta tim pitanjem, dakle da ništa nisam postigla u životu ako sam prosječna, ako se po ničemu ne izdvajam. I danas mi je sinulo dok sam pospremala kuhinju (eto vidite, tko kaže da kućanski poslovi zatupljuju čovjeka!).
Mislim da znam kako se može izračunati/odrediti prosječnost. Ako konstantno živimo na vibraciji da nemamo dovoljno novaca, da se ubijamo od posla, da nas žena/muž/ljubavnik/tko god... vara; nije niti čudno da bismo htjeli nešto više, poput boljeg muža ili više novaca na žiro računu.
Ali ako samo malo zastanemo i udahnemo i pogledamo oko sebe možemo shvatiti da nismo prosječni jer:
Ako se svakoga dana probudimo i zahvalimo na novim izazovima koji nas čekaju - nismo prosječni!
Ako imamo hobije koji nas ispunjavaju takvom srećom da ne možemo disati - nismo prosječni!
Ako unatoč svim vjerovanjima drugih imamo dovoljno novaca da si kupimo hranu ili sitnicu kojom smo se nagradili nakon uspješno odrađenog tjedna u firmi - nismo prosječni!
Shvaćate li što hoću reći? Ljudi su stvorili prosječnost; nje nema. I ako odlučimo biti zadovoljni životom moći ćemo drugima reći "ja sam silno zadovoljan/na" kao odgovor na pitanje "kako možeš biti tako prosječan/na?"
Što vi mislite o tome? I još jedno pitanje: mislim da bih trebala promijeniti ime bloga. Mislim da sam anđele malo nadrasla (da ih imam u naslovu bloga). Što kažete?
Nadam se da uživate u životu, svakoga dana!
M:A
Post je objavljen 31.01.2008. u 13:06 sati.