Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/washingtonrocks

Marketing

Hoće li se 'stanje nacije' popraviti nakon što Washington na adrese 116 milijuna poreznih obveznika pošalje po 600 dolara?

Život zaista nije fer.

Najnoviji primjer – sinoćnji govor o stanju nacije, kojeg američki predsjednik tradicionalno održi krajem siječnja, pred oba doma Kongresa. Govor o stanju nacije prilika je da predsjednik države sažme postignuća iz prošle godine te najavi dnevni red vlade u sljedećih 12 mjeseci.

Predsjednik George Bush i njegovi najbliži suradnici godinama su se u privatnim razgovorima s novinarima i kolegama žalili što građani dovoljno ne cijene vladin doprinos dobroj ekonomskoj situaciji, te što je pozornost građana uglavnom usmjerena na Irak, gdje je stanje po Amerikance uglavnom bilo loše. Sada kada se situacija u Iraku popravila – mjereno brojem žrtava, iračkih i američkih – američki su građani Irak počeli manje-više ignorirati, a usmjerili se su na ekonomiju, koju ocjenjuju prilično lošom.

Predsjednikov govor o stanju nacije u pravilu gleda trećina populacije. Na slabiji interes ove godine dodatno utječe činjenica da su politički junkiji (možda pet do deset posto američke populacije) već mjesecima preokupirani puno zanimljivijim medijskim sadržajem – pravim reality programom u kojem su glavni junaci Barack i Hillary te John, Rudy i Mitt.

S tim se reality show-om lame-duck president poput Georgea Busha - koji više nije u prilici da učini mnogo i manje-više svi čekaju da mu prođe mandat - teško može natjecati, pokazuju ankete televizijskog rejtinga.

'Jednosatni govor, a dvije bi riječi bile dovoljne – 'screwed up'. Ovako je 'stanje nacije' jučer ocijenio moj šogor iz Clevelanda, grada čija predgrađa posljednjih mjeseci prolaze kroz novi krug 'čišćenja' – nećemo reći 'etničkog čišćenja', iako ima elemenata i toga, ali u svakom slučaju 'čišćenja'.

Mnogi ljudi naime nisu više u stanju otplaćivati dvadesetgodišnji ili tridesetgodišnji stambeni kredit i moraju iseliti iz svoje kuće.

Slično, ali elokventnije i činjenicama potkrijepljeno nezadovoljstvo ekonomijom i vanjskom politikom iskazuje i demokratski kongresmen Rahm Emanuel, po mom skromnom mišljenju najsposobniji političar na Capitol Hillu. On uspoređuje stanje u kojem je administracija Georgea Busha zatekla Ameriku prije sedam godina s današnjom situacijom, na kraju mandata.

George Bush naslijedio je zemlju s proračunskim viškom od 236 milijarde dolara. Nakon sedam godina uzastopnih proračunskih manjkova, Amerika je zadužena s 'novih' 3.5 bilijuna dolara... Godišnja brutto zarada srednje klase porasla je u razdoblju između 1993. i 2001. za više od 6 tisuća dolara. U posljednjih sedam godina, prosječni godišnji prihod obitelji srednje klase smanjen je za oko tisuću dolara. Troškovi zdravstvenih premija prosječne obitelji u posljednjih su sedam godina narasli za dodatnih 6 do 12 tisuća dolara.... 2001. vojska je imala 'potpunu bojnu gotovost', danas niti jedna divizija aktivne vojske ili rezervnog sastava nije rangirana kao 'potpuno spremna'.... Na međunarodnoj sceni, početkom desetljeća, Amerika je bila poštovana, danas je većinom predmet kritika. U istraživanju javnog mnijenja u deset zemalja koje je proveo Centar Pew, 2001. o Americi je pozitivno mišljenje imalo 58 posto ispitanika, danas tako misli 39 posto ispitanika.

'Administracija Goergea Busha oslabila je Ameriku' – zaključuje demokratski kongresmen Rahm Emanuel.

Što reći u takvoj situaciji ako ste kojim slučajem predsjednik države i morate održati tradicionalni govor o stanju nacije?

'Keep it simple' – poručuju rezultati jednog istraživanja koje je proveo psiholog sa Sveučilišta Montane Lucian Gideon Conway. Nakon analize govora o stanju nacije 41 američkog predsjednika, Conway je zaključio da su američki predsjednici prvih godina svojih mandata Kongresu i naciji nudili razmjerno složene analize stanja kao i kompleksnija politička rješenja. Na kraju mandata – pred nove izbore – predsjednikove su ideje postajale jednostavnije, atraktivnije prizemnijim instinktima glasača.

To ne važi samo za predsjednike, već i za političare uopće. Pred izbore – naglasak nije na mozgu već na nagonima, istinktima, želucu. Zato recimo republikanski predsjednički kandidat Mitt Romney – kojeg sutra očekuje važno stranačko odmjeravanje na Floridi – predlaže deportaciju svih 12 milijuna ilegalnih useljenika. Demokrat John Edwards najavljuje okončanje profesionalne karijere svih washingtonskih lobista, ako sljedeće godine u siječnju postane predsjednik.

A Bijela kuća u svom zakonodavnom paketu gospodarstvenih poticaja – koji je nedavno ugovorila sa Zastupničkim domom Kongresa – predlaže da svakom od oko 116 milijuna poreznih obveznika srednjih i nižih imovnih mogućnosti vlada pošalje oko 600 dolara. Prema predsjedniku Bushu, a s tim se očito slažu i demokrati, posustala ekonomija se tako i pokreće - građanima se vraća dio preplaćenog poreza.

Naravno, povrat novca ne čini cijeli stimulativni paket zakonodavnih mjera. Tu su i olakšice za privatni sektor, te moguće produženje socijalne pomoći za neuposlene i izdašnije financiranje vladinog programa kojim siromašni dobivaju bonove za hranu. Međutim, dobar dio paketa ekonomskih poticaja, čija se vrijednost procjenjuje na oko 150 milijardi dolara, sastoji se od slanja novca građanima, koji će se dodati na povrat ovogodišnjeg preplaćenog poreza.

Sličan smo ček dobili – ako se dobro sjećam – i 2002. godine.

U temelju ove ideje je da građani sami, a ne političari ili birokrati, najbolje znaju kako će potrošiti vlastiti novac. Trošeći, pomažu i vlastitoj ekonomiji.

Vjera u 'malog čovjeka'. Prilično američka ideja.

Netko će za 600 dolara kupiti hranu, netko će poplaćati dugove, a netko će možda otići i na malo duži godišnji odmor. Netko će investirati, ili staviti par stotina dolara na štedni račun. A netko će 600 dolara potrošiti na Internet pornografiju, ili na pedesetak pizza, ili će proširiti arsenal osobnog naoružanja.

Ne znam. Negdje sam svojedobno pročitao da je, ovdje jasno parafraziram, motor američke ekonomije potrošnja, a europske štednja. Možda mi mnogi od vas potkovaniji u ekonomiji mogu pomoći svojim mišljenjem, ali recimo kada je u Hrvatskoj prije par godina počelo otplaćivanje nikad isplaćenih mirovina, nisam pročitao u novinama da je netko izjavio da će vraćanje tog novca građanima poznije dobi 'pomoći hrvatskom gospodarstvu'. Situacija se tumačila kao povrat oduzetog, na temelju neke sudske odluke, ali implikacija je bila da je to za naciju jedino ogroman trošak.

Sa zanimanjem očekujem poticajnu razmjenu mišljenja u koju ću se uključiit u četvrtak, odgovaranjem na vaše komentare iz ovog mjeseca. Sutra – republikanski stranački izbori na Floridi.

Do skorog čitanja.

Post je objavljen 29.01.2008. u 20:07 sati.