Marketing
OWYL ili kako sam se predozirala
Bilo je to jedne jeseni, sada već davne, a čini se kao da je bilo jučer. Dragi prijatelji pozvali su me na party useljenja u svoj novi stan. Bilo nas je puno, sakupljeno društvo sa svih strana svijeta i različitih po svemu...
Sjećam se, pila sam votku od šumskog voća i ugodno chatala kada nam je prišla domaćica partya i rekla:
- "Hajde da vas upoznam, ovo je frendica sa faxa, skupa smo studirale"...
- "Martina - drago mi je.." veselim tonom izgovorila je, i dok sam progovarala svoje ime stisnula mi je ruku koja je bila oznojena; činila se nervozna dok je sjedala i nekako smušena. Društvo je bilo veselo i brzo se uklopila u razgovor. S vremena na vrijeme pogledi bi nam se sretali. Njezine velike čokoladne oči kao da su prodirale u moju dušu..osjetila sam neopisivu privlačnost prema toj mladoj ženi koju prvi puta vidim. 
Toplina kojom su zračili njeni pogledi u meni su proizveli neke uzburkane emocije. Na tren sam se stresla i pomislila: "koji ti je klinac D, ona je žena......." 
Mada, iskreno, osjetila sam da joj se sviđam. To je ona ženska intuicija... Kako je veče odmicalo, bili smo sve veseliji pa se i zaplesalo. Na tren sam napustila sobu, krenuvši prema toaletu iz kojeg je ona upravo izlazila.
- "Slušaj, možemo li razmjeniti brojeve moba, da se čujemo koji puta. Dolazim u Zagreb povremeno poslom pa se možemo naći na kavi, ako želiš." - odlučno je rekla..
- "Naravno, zašto ne. Baš mi se sviđaš.", bubnula sam i ostala živa. 
Zato je valjda bila kriva votka, pa je jezik išao ispred pameti. Ali dobro, ostala sam živa. 
Počela sam se smijati na te svoje izgovorene riječi dok smo razmijenjivale brojeve.
- "Što je smiješno?" upitala me.
- "Ništa..ništa..smijem se sama sebi" promrljala sam. 
Ostatak večeri proveli smo u nekom muvingu, i ne sjećam se u kom je trenutku nestala, otišla..Uskoro sam i ja krenula kući..
Nije da sam bila opita, ali nije bilo ni daleko od toga. 
Bilo je rano jutro, negdje oko četiri. Vozila sam Heinzlovom, možda stotku, nigdje žive duše. I dok sam ja pjevušila vozeći se, op, svijetleća lizalica ispred mene..otkud su se samo stvorili plavi anđeli. Ups..pomislim..samo mi je još ovo trebalo. Šta ako osjete da sam pila..
u tom razmišljanju izlazila sam iz auta pravdaći svoju brzu vožnju, kad je zazvonio mob.
Možda me je upravo zvonjava mobitela spasila od alkotesta..ajme meni..
"Ajde, ajde, javite se!" - naredba policajca..No dok sam ja izvukla mob iz torbe, zvonjava je utihnula. Sve što sam vidjela, bio je Martinin broj. Policija mi oprostila prekoračenje brzine, a njen poziv vjerojatno me spasio veće katastrofe. 
Polako sam vozila prema kući, razmišljajući zašto me zvala. Osjetila sam da mi srce jače tuče dok sam uzimala mob u ruke. Zvoni..uhhuhu..
- "Dobro jutro! Ja sam. Vidim zvala si me."
- "Ej, dobro jutro, zvala sam te, da ti se ispričam što sam otišla tako na brzinu bez pozdrava. Ti si još tamo, ili..? - odgovorila je.
- "Ne, nisam. Vozim se prema doma i policija me putem zaustavila..i tako..sve je ok.." - kažem ja.
- "Oukej..danas putujem za Split, vraćam se doma. Prespavat ću par sati kod frenda, pa onda krećem. Mogu ti pisati poruke iz busa, da si skratim vrijeme.. " - odgovara ona kroz smijeh, očito dobro raspoložena, dok sam ja mamurna s povišenom dozom votke u krvi bila sve, samo ne svoja..
- "Piši..piši.." - mrmljam ja..i "sretan ti put!"...i tako smo se pozdravile.
Taj dan bila je nedjelja. Probudila sam se oko podneva. Sabirala sam utiske od prošle noći-jutra...Pred očima mi je bila njena živa slika i njen osmijeh. Uhhh..nisam se tako osjećala od doba svoje prve zaljubljenosti. Koji mi je vrag, što mi se to događa. 
- "D - saberi se..ti si majka, koju je btw muž ostavio zbog druge, imaš hrpu obaveza..a ona sigurno ima nekoga..mlada, zgodna, pametna, i sigurno se ne pali na žene..ili...?? ili se možda pali..." - govorim sebi...ali ja se ne palim više na ništa, nemam vremena za ništa....a osim svojih seksualnih eksperimentiranja u ranoj mladosti, i nemam bog zna kakvih iskustava sa ženama. Najbolje je sve zaboraviti dobro se otrijezniti ..i krenuti u novi dan.
Da je bilo tako, nije, jer njene poruke su počele stizati triki sadržaja u kojima me pokušava pitati vjerujem li u ljubav na prvi pogled..Bila je oprezna, a ja sam je sa svojom ignorancijom njenih poruka, jer nisam odgovorila niti na jednu, očito dovela do očaja. 
I tako mi se u posljednjoj poruci ispričavala, da nije ništa loše mislila ali da joj se jako sviđam i da ne može prestati mislit na mene..
- "Zabrijala sam nešto..oprosti..učinilo mi se da ti se sviđam..vidjela sam da me gledaš nekako drugačije.. napisala je otprilike tako...
Jeza me hvatala od te njene poruke, ali što je bilo dalje....da li vas zanima? Please, leave your message 
Post je objavljen 29.01.2008. u 19:03 sati.