Marketing
ŠPORT...
Treniram košaricu u Zaboku.
Glittery texts by bigoo.ws
Prvi su vam u A1 ligi!
I badminton mi dobro ide al mi je košarica draža.
Najveći mi je uzor Dražen Petrović(košarkaški Mozart).
<ON vam je legenda(barem u mom srcu)
Evo neke o njemu:
Dražen Petrović
Počeci karijere [uredi]
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Karijera u Europi [uredi]
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
NBA karijera [uredi]
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Tragični prekid karijere [uredi]
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...
Počeci karijere [uredi]
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Karijera u Europi [uredi]
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
NBA karijera [uredi]
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Tragični prekid karijere [uredi]
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...
Počeci karijere [uredi]
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Karijera u Europi [uredi]
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
NBA karijera [uredi]
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Tragični prekid karijere [uredi]
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...
Michael Jordan(nadimak "leteći bik"):
Pozicija - Bek
Visina - 198 cm
Težina - 98 kg
Datum rođenja - 17.02.1963.
Srednja škola - Laney H.S. in Wilmington, NC
Koledz - North Carolina 1985
NBA iskustvo - 14 sezona
Draft - izabrali su ga Chicago Bullsi kao trećeg pika 1984 god.
Nitko u povijesti NBA nije dobio više nadimaka. Novinari, impresionirani onim što su gledali iz utakmice u utakmicu, natjecali su se tko će smisliti bolji i orginalniji nadimak. "Air Jordan", "Gospodin zrak", "Let broj 23.", "Leteći bik", ili jednostavno -Michael Jordan. Teško se ukratko može opisati njegov košarkaški genij. Više od svega mrzio je poraze, a gotovo nemoguće stvari predstavljale su mu neodoljivi izazov. Tijekom susreta protiv Utaha početkom karijere jedan od svojih uobičajenih prodora završio je zakucavanjem preko "malenog" (185 cm) Johna Stocktona. Netko iz publike dobacio mu je - "Jaka stvar zakucati preko tako niskog igrača. Hej, Jordan, nađi nekoga svoje visine!". Sljedeći napad Michael je uzeo loptu i sjurio se na koš Jazzera. Ispred obruča čekao ga je 213 centimetara visoki Mel Tarpin kojeg je doslovce preskočio i svom snagom zakucao je loptu kroz mrežicu. Okrenuo se prema "brbljavom" gledatelju, koji je još bio u šoku, i upitao ga - "Je li dovoljno visok?".
Dani odrastanja
Michael Jordan odrastao je u gradiću Willmingtonu u Sjevernoj Karolini, kao četvrto od petero djece neobično tijesno povezane obitelji Jordan. James i Dolores, tipični predstavnici američke srednje klase, inzistrirali su na Michaelovom obrazovanju mnogo više nego na njegovim sportskim predispozicijima. Michael je, ipak, vrlo brzo izrastao u svestranog sportaša koji se podjednakim uspjehom bavio baseballom, američkim nogometom i, što je za tisuće obožavatelja košarke najvažnije, igrom između dva obruča. Svoju srednjoškolsku karijeru počeo je u Laney High Schoolu u Karolini. Prvo je trenirao baseball i tek nakon godine dana prešao je pod okrilje lokalnog košarkaškog trenera Freda Lyncha, koji je za Jordana uvijek govorio da je "najmarljiviji košarkaš kojeg je ikad vidio". U srednjoj školi počela je još jedna Jordanova opsesija - košarkaške tenisice. Često je govorio kako u "novim tenisicama ima nešto što ga prisiljava na još bolju igru". Tu Michaelovu strast kasnije je najbolje iskoristila tvrtka "Nike Inc.", jer su crno - crvene tenisice "Air Jordan" 1985. godine zlatnim slovima upisane u košarkašku mapu Amerike, sa zaradom većom od 70 milijuna dolara samo u prvoj godini prodaje.
Pohod na košarkaški svijet
Michael Jordan postao je košarkaška senzacija jedne ožujske večeri 1982. godine, kada je kao novajlija u momčadi Sveučilišta Sjeverna Karolina najviše pridonio prvom sveučilišnom naslovu te momčadi u njezinoj tada 25 - godišnjoj povijesti. Lokalni su navijači Jordanov šut - parabolu tada jednostavno zauvijek prekrstili u "the shot". Uz veliku podršku legendarnog trenera Deana Smitha, nakon sljedeće dvije studentske godine, Jordan postaje najtraženije ime na listama NBA ligaša, ali prije potpisa na "profi" ugovor omogućuje i najboljim amaterima svijeta da upoznaju njegov fenomenalni potencijal. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine momčad SAD - a, ponajprije zahvaljujući Jordanu, jednostavno se "prošetala" do zlatne medalje. Izbor najboljih studentskih igrača 1984., među kojima se našao i Jordan, priča je o najvećem propustu u povijesti najjače košarkaške lige. Portland je imao pravo prvog izbora i odlučio se za - Sama Bowiea, na čuđenje cijelog košarkaškog svijeta. U Chicagu su s oduševljenjem odabrali Jordana.
Šest naslova prvaka
Pojedinačne naslove skupljao je kao na "tekućoj vrpci", komplimenti su stizali sa svih strana, ali naslov prvaka bilo je ono za čime je žudio. Larry Bird, nakon utakmice doigravanja 1986. godine, izjavio je za "Air Jordana" da je on "sam Bog preobučen u Michaela Jordana". Bio se to susret u kojem je Jordan ubacio 63 koša, a publika u Boston Gardenu, zaprepaštena i fascinirana onim što je vidjela, deset je minuta skandirala Michaelovo ime. Ono što je pružio na terenu bila je prava košarkaška poezija. No i takvi događaji nisu mu podizali raspoloženje. Godine 1991. konačno mu se "otvorilo". U Chicagu je sakupljena respektabilna momčad u kojoj su, osim Jordana, bili John Paxson, Scottie Pippen, B. J. Armstrong, Bill Cartwright i drugi. "Žrtve" Jordanovog prvijenca bili su Los Angeles Lakersi. Drugi naslov osvojen je u finalu protiv Portlanda, a serija je stala 1993. kada su "stradali" Phoenix Sunsi predvođeni Charlesom Barkleyjem. Tada je Jordan smatrao da su tri naslova sasvim dovoljna, te se povukao iz NBA. Odlučio se posvetiti svojoj drugoj sportskoj ambiciji - igranju baseballa. Dvije je godine proveo na baseball igralištima, ali kritika je bila neumoljiva, a i Jordanova prezentacija igre s "malom lopticom" nije bila na nekoj posebnoj razini.Shvatio je da se prerano povukao s košarkaških parketa i 1995. godine vratio se prvoj ljubavi. Novinari su bili skeptični glede njegovog povratka, bilo je i natpisa kako je Jordan izgubio onaj stari osjećaj. To ga je strašno naljutilo i u drugoj utakmici, nakon gotovo godine i pol košarkaške pauze, New York Knicksima ubacio je 55 koševa. Tek toliko da svima dokaže kako se opet vratio onaj stari Michael Jordan. Od 1996. do 1998. osvojio je još tri "prstena" prvaka, a društvo su mu pravili isti trener Phil Jackson, te Scottie Pippen, Toni Kukoč, Dennis Rodman i drugi. Konačno je bio zadovoljan. Sa šest naslova prvaka odlučio se definitivno povući iz svijeta profesionalne košarke. Nikome više ništa nije morao dokazivati, jer djela su govorila u njegovo ime. Prošle je godine prihvatio posao sportskog direktora u Washington Wizardsima, ali Jordan - igrač definitivno nije Jordan - menadžer. Tko zna, njegova tvrdoglava upornost možda ga natjera da Washington pretvori u novog prvaka. Vrijeme će pokazati.
Sredinom osamdesetih Jordan je preporodio medijski dosadnu ligu, a nekad "očajne" Bullse doveo je do granice savršenstva. "Superman u gaćicama", kako su mu ponekad "tepali" američki mediji, imao je nevjerojatan osjećaj za poentiranje, najbrži prvi korak, izvrsnu distribuciju lopte, neviđeni "timing" i, dakako, briljantnu skočnost tako da nadimak "Air Jordan" odlično odgovara suštini igre ovog loptačkog genija. Za razliku od većine bekova koji su, zastrašeni visinom divova ispod obruča, radije kružili oko reketa, Jordan je neprestano ulazio pod koševe svojim neuhvatljivim dvokoracima. On je lebdio, dominirao i fascinirao tako da i danas kruži anegdota o tome kako očevici Jordanovih igara nisu propuštali niti jedan njegov potez da bi jednog dana svojim unucima mogli pričati "legendu o letećem Jordanu"...
Post je objavljen 28.01.2008. u 17:51 sati.