Prije par mjeseci ( tocnije 8.8. prosle godine ) pisao sam o nekakvim specificnostima naseg drustva. Preciznije, o drustvenim klasama.
Sad mi se to cini jednostavnijim, nekako se iskristalizirala slika. U nasem drustvu postoje 3 klase. Ne znam jos kako bih ih nazvao, i sigurno ne postoji niti jedan tipican primjerak ijedne klase (logicka metoda apstrakcije ili generalizacije, ili mozda klasifikacije, nisam bas sto posto ziher) ali vjerujem da ce biti jasna ideja.
Prije svega, u vrijeme Stjepana Radica nase drustvo bilo je uglavnom seljacko (85%). Polako se iza brda valjao komunizam, i nasi su iz prikrajka surovali s njim, odlazili u Moskvu na instrukcije i sl. Onda '45 i kvazioslobodjenje, komunizam u punom jeku. Danas smo uglavnom skloni to proglasavati iskljucivo losim, sto implicira da je svatko tko je protiv komunizma - dobar!? Malo sutra. Koliko god da je komunizam los, postoji duboko ukorijenjeni nihilizam, mozda psiholoski fenomen negativne namjere, ali ta pojava je daleko pogubnija od kvazinapretka koji je komunizam donio. To je naime bila promjena, i moguce je da je retrogradni inertni konzervativizam njegova popratna pojava, ali svakako je gora od tog propalog drustvenog poretka.
Radi se o tome da zivot na selu s jedne strane oslobadja okova civilizacije te donosi zdraviji zivot blizi prirodi i u skladu s njom, no s druge strane gubi se kontrola i drustveni obziri, te se unose mnogi animalni elementi u zivot. Tako se mahom zivjelo i zivi na nasem selu, razvrat, kleveta, zavist, obicaji iznad svega i slicno, uz tjednu nedjeljnu misu. Ne mislim da sam pametniji od Ante Kovacica, koji nije znao odgovoriti je li bolji grad ili selo - ja znam jos manje - ali ovo mi je uporisna tocka na kojoj pociva moja teorija. Dakle, drustvene promjene trebale su razdrmati, protresti drustvo u cjelini, donijeti obecani napredak i blagostanje. Proleteri su ih podrzali, seljaci su ih odbacili zbog vlastite tromosti, intelektualci su ih odbacili zbog prezira koji je bio njegovan prema svima sto su sposobniji, pametniji, obrazovaniji ili bogatiji.
Od navedene tri klase, komunisti nisu najgori. Najgori su oni sto mentalno jos zive u dobu kad je zemlja odredjivala pravo glasa i drustveni ugled. Oni su daleko opasniji i stetniji od komunista, i koliko god se trudili s gnusanjem odbaciti komunisticke ideje, svojim djelima zagovaraju ih i promoviraju puno vise i snaznije nego sto bi to cinili da su bili clanovi Partije. Kojeg li paradoksa!? Negirajuci ideologiju i deklarativno ju odbacujuci, prigrlili su ju te ucinili puno vise stete upravo onim vrijednostima koje misle da brane i cuvaju odbacujuci promjene. Historia est magistra vitae!
Post je objavljen 28.01.2008. u 09:43 sati.