Marketing
odoh u građevinare
Zimi na otoku - pustoš! Ulicama češće sretneš mačku nego dvonošce. Pola otoka ne radi ništa, troši ljetne zalihe ko je sretan pa ih ima. Rade fizikalci. Gradi se i obnavlja, prodaje se...rasprodaje.... U mojoj zgradi od 8 stanova prodano u strane ruke ih je 5. Zgrada prazna. I mi smo htjeli prodavat, teška srca, kako smo na 3. katu...zbog mame kad je ostala u kolicima. Nismo prodali, predomislili smo se. I dobro da jesmo, jer eto...
No, htjela sam reć, ljeti su građevinski radovi zabranjeni. No sad je sezona za to! Na svakom kutku dižu se skele, obnavljaju stare zgrade. Ljepo ih je vidjet obnovljene, a pravi gušt je kad dođu u ruke nekome ko šta je Zore, ko razumije i pozna njihovu vrijednost i vrijednost izvorne ljepote. pa ih obnovi u starinskom stilu...udahne im novi život. Ti pothvati su komplicirani u malim gradićima, kućama zbijenim u uskim ulicama. A ljudi sa zanimanjem gledaju kako se tko snalazi u ovim pothvatima. Jer svaki kamen je stariji od mnogih svjetskih graddova, svaki kamen je povijest....treba znat dovažat materijal bez da se ošteti nešto usput...Postoje i pravila kako fasade moraju izgledat. Izvana moralo bi bit usklađeno tradiciji i povijesnom izgledu.
Na otoku se gradi. Na svakom koraku. A još je toliko starih, zapuštenih kuća...Možda kad se sve rasproda, možda ti novi stranci, koji će u njima boraviti mjesec dana u godini, možda ih ONI sve obnove, kad mi nećemo ili ne možemo. A kako bi ljepo bilo imat živi grad, pun ljudi, djece, buke ...kao nekad...Ja sam sanjarka. Umjesto toga rastužuju me kafići kojih je toliko...na svakom koraku doslovno. Jesu li otočani nemaštoviti, pa otvaraju samo kafiće? I vječni mi misterij - pa kako ti i toliki kafići nađu goste? Ne znam.
Ali evo, gradi se i obnavlja polako. Zašto sam onda tužna?
Post je objavljen 27.01.2008. u 20:55 sati.