Marketing
Mali Čupić, mali Duvnjakov dres, mala lopta, velika srca za Veliku pobijedu.
Fakti (Činjenice).
Goran Ivanišević psovao je u finalu sudiji mater retardiranu ružnu čoravu, osvojio je Wimbeldon.
***
-Svijet je sa simpatijama pozdravio Goranove stihove-sudijin otac pobjegao je sa mladom čistačicom u nepoznatom smijeru, Goran mu je otvorio oći.
-Lino Červar savjetovao je našim dečkima da jebu Francuze kao i oni nas-prošli smo u finale.
***
- Pokrštena nacija se zgrozila njegovim izražavanjem- Iskorak ga je proglasio počasnim članom.
-Za manje od sat vremen počinje repriza Dadilje Fine, i Finale E.P. u rukometu.- još se nečkam...
Dans pobijeđujemo!
Prije utakmice:
Brijem se sretnim brijaćem,( danas neću noge), stavljam sretni losion poslije sretnog brijanja. Navlačim sretne mrežaste hulahopke na sreten noge ,( što'š mislit, već ste zamišljali perverznjaci). Oblačim sretne bokserice, one široke da mi i Ud bude sretan. Sretne sokne na suprotne noge. Sretne hlaće, sretnu potkošulju, sretni majicu.
Otvaram vrata sretnog ormara, u ormaru je vezan nesretni dimnjačar, ima traku preko usta. Hvatam se za gumb. Nisam mogao riskirati da ga ne sretnem na krovu.
Sinoć sam obojio zadnju crnu mačku. To bi bio kraj mog praznovjernog obreda.
Spremam se u Pamića, tamo je već 20-ak Holivudskih najzagriženijih navijaća. U zraku se osjeti ono posebno nešto. Ili je susjed Amerikanac opet zapalio krov? E i još nešto, danas prvi gol postiže Metličić. Pogledajte kad ovo pišem.
***
Nek se dogodi!
***
Za sve one koje smeta moj Č i onaj drugi. Da razjasnimo to je za mene zaštitni znak, nešto kao Supermanu šišmiš na nebu Gotham Citya. Ovo je za Clouesaua, koji je napisao antologijski post.
Na Danskom: Hejurhgoskn anbt hirgotsun Obe et nichtonh Croatia.
Aj da Vas vidim kako ste ovo preveli.
<strong>Nakon utakmice.
Gotovo je ali nam glave ( i udovi ,naravno,) ne trebaju biti pognuti, čestitamo Dancima, zasluženo. Čestitamo našim dečkima.
Izgleda da ovo iznad ipak znaći ''Unatoć srčanosti pobijednik nije Hrvatska.''
Znate da nisam pekmezast, i puno se bolje snalazim sa izrazom ''oralno''. Al ako ništa mi smo Dance pobijedili moralno, i to ne samo njih. Danci su bili najbolji bez premca. Ali naši su dečki bili kao da su sad iz rovova izašli. Sudijama ću ponovo suditi, ipak ovo nije suđenje za jedno finale. Ne trebamo tražiti opravdanja, srebro je vrijedan metal, u našoj zemlji ima jako dobru cijenu. Hoću reći, svaka čast našim dečkima, Pero, Ivano, Alija, Blaž, Čosić i ostali dečki ponosimo se Vama.
Uvijek optimistićni Božo Sušec, želio je upotrijebiti aforizam da čaša nikad nije napola prazna, već je napola puna. Ali kako su mu u društvu liječenih alkoholičara i sportskih komentatora koji slabo drže trudnoću zabranili da uopće spominje čašu na Tv-u. ( Zbog nekih incidenata tipa prenos skijaškog spusta u kojem je isti vidio Jetije) Zaključeno je mi nismo izgubili u finalu, mi smo samo nepobijedili.
Post je objavljen 27.01.2008. u 13:34 sati.