Da ne zaboravimo vrijeme maškara svake se godine brinu oni najmlađi. Oni već danima obilaze susjedstvo i kucaju na vrata, da bi razveselili one koji su zaboravili da su nekad i oni bili mladi i isto tako namaškarani šetali ulicom, mjestom, gradom. Zauzvrat dobiju poneku čokoladicu, naranču ili čak pokoju kunu.
A mi odrasli?
Većina kao i obično čeka da ih netko drugi animira, organizira povorku, pozove ih na maskenbal, pripremi im kostim a oni će onda ovisno o trenutnom raspoloženju postati maškarama ili ostati ozbiljni i odgovorni ljudi.
Biti ozbiljan i odgovoran vrijedno je i pohvalno, ali takvi smo tristošezdeset i nešto dana u godini, pa možemo valjda nekoliko dana biti malo drugačiji.
A tome i služe maškare!
Životi su nam puni uspona i padova, problema, svakodnevna jurnjava ne ostavlja nam vremena za razmišljanje, većinu dana u godini funkcioniramo po strogo određenom modelu, sve što nam poremeti rutinu izaziva u nama stresno stanje.
Super je jednom na godinu biti netko drugi, a da ti nitko to ne zamjeri.
A odjeća (ne) čini čovjeka, pa zato pustimo mašti na volju……sigurno imamo mnogo ideja i energije.
Recept za uspjeh je jednostavan "….obuci staru krinolinu i prebaci bijeli šal, ja ću svirat violinu i bit će maskenbal!!!…."
Poželite li ponekad biti netko drugi?
Bar na jedan dan, bar na jedan sat?
Post je objavljen 27.01.2008. u 13:30 sati.