Marketing
Tin Ujević i progresije depresije.
Tin Ujević.
Tiha poema
Tiha boema
Zvuk muka ispraznih zvona
sijena bez smisla, pod svijetlom neona.
Pred vratima spasa, brojim svoje treptaje.
na bezbrojnim cestama, van puta
pronalazim uvijek, svoje stare vapaje.
Il je Ona, il vrijeme.
I eto ja sam sijed.
I Usne su mi nijeme
i u nebo bacam pogled...
Čutim smrt-dolazi bez groba.
Ja ću joj na kraj', tek ispuniti kvotu.
Oh kako je jalovo i tužno ovo pusto doba...
A slijepima sam slikao lijepotu!
Ja bio tek tiha sam poema.
Nekog, oduvijek-zauvijek, većeg boema.
Zvuk muka ispraznih zvona
sijena bez smisla, pod svijetlom neona.
.
Genijalni Ud.
U čast Tinu Ujeviću.
Trebalo je to i bolje.
Tin Ujević bio je boem. Osobenjačkim naćinom života, po boemskim kavanama skrivao je svoju intimnost. Živio je od perivoja do perona. Bio je obožavan, pijan i stoput gladan. Bio je on sretan i prazan i slobodan.
Ja danas razmišljam o njemu. Ja danas želim biti slobodan. Otputovati, započeti iznova. Zaboraviti.
***
Ispovjediti svoje postojanje, amen, tri Zdravomarije i početi ispoćetka. S novim kartama. Il bar dobiti karte za bus, avion, za stoperski palac. Pobjeći daleko. Zar Vi ne želite? Idemo zajedno, idemo biti izgubljeni, idemo biti spašeni.
Oprosti mi što bježim. To je moj nagon za samoodržanjem, čisto životinjski, razumiješ, zar ne? Ta ti uvijek razumiješ.
Kad smo več kod toga...
Hvala.
Post je objavljen 25.01.2008. u 16:08 sati.