O programu spolnoga odgoja u našim školama bilo je mnogo komentara i upita na ovom blogu. Upravo kao što se u našoj javnosti već odavna od tome vodi rasprava. Bloger @svinjce je izravno tražio odgovor o razlici između GROZD-ova i Forumova programa. Ne htijući "izmišljati toplu vodu", budući da se o tome pisalo i s katoličkoga aspekta, našao sam jedan takav stručan tekst koji ovdje donosim u skraćenu obliku.
Odgajati danas mlade za moralno ponašanje na spolnom području veoma je teško i nezahvalno, a s druge strane prijeko potrebno. Danas je teško odgajati jer, prema riječima pape Ivana Pavla II, naša bi civilizacija trebala biti svjesna da je bolesna civilizacija koja u čovjeku rađa duboka iskrivljenja. "Razlog se tomu nalazi u činjenici da se naša civilizacija istrgnula od pune istine o čovjeku, od istine o tomu što su muškarac i žena kao osobe". Zato se ispravni spolni odgoj može događati samo u kontekstu potpune istine o čovjeku.
NARAV LJUDSKE SEKSUALNOSTI
Ljudska seksualnost je kompleksna stvarnost koju nije lako opisati ni dešifrirati njezin govor koji se očituje na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Ipak, može se reći da u naravi ljudske seksualnosti na poseban način iskaču dvije glavne oznake: svudašnjost i plastičnost. Zahvaljujući tim karakteristikama, simbolizam sadržan u ljudskoj spolnosti može izraziti emocije i odnose koji nisu nužno seksualne naravi.
Svudašnjost seksualnosti znači da ona prožima svaku ljudsku stanicu, prisutna je i u svijesti i u podsvijesti, i kao takva može poslužiti da se preko nje izraze mnoge druge potrebe, a ne samo one koje su povezane sa seksualnošću. Ljudska spolnost, slikovito rečeno, "oboji" sve međuosobne odnose jer je njezina prisutnost vrlo snažna u afektivnom svijetu i životu svake osobe. Budući da je u odnosu sa svim ostalim potrebama, seksualnost se može vrlo lako udružiti s njima, a da osoba toga nije ni svjesna.
Svudašnjost seksualnosti hoće reći kako se jedan problem u bilo kojem području osobe može vrlo lako izraziti kroz seksualnost, koja u toj perspektivi izgleda kao velika rijeka koja prolazi kroz čitavu osobu i tako može primiti sve ostale male rijeke ili potoke koji se ulijevaju u najbližu veliku rijeku. Male rijeke i potoci u toj perspektivi simboliziraju ostale konflikte i neriješene probleme kojih osoba često nije ni svjesna.
Plastičnost seksualnosti, kao njezina druga bitna značajka, omogućuje da seksualno izražavanje može biti motivirano stvarima koje nemaju veze sa seksualnošću, nego im ona služi samo kao sredstvo izražavanja (kao plastelin koji se može vrlo lako po želji oblikovati). Ono što se izvana vidi i primjećuje jest seksualna želja ili ponašanje, ali korijen takvog ponašanja treba tražiti u drugim sferama osobe.
Ono što spomenuta tvrdnja želi izraziti najbolje će se vidjeti u sljedećem primjeru: osoba koja se boji otvoreno izraziti svoje emocije, posebice ako nema hrabrosti izraziti svoju agresivnost na prihvatljiv i kontroliran način nego je potisne u podsvijest, ona će, kad se nagomila, postati dinamički vrlo aktivna i tražit će sebi kanal da se izrazi i tako smanji nutarnju napetost. Vrlo često baš preko seksualnosti (masturbacija, spolni čin ili razne vrste perverzija na seksualnom području) osoba traži i nalazi način i priliku da izrazi svoju potisnutu srdžbu, neprihvaćenu agresivnost, potisnutu želju za osvetom, osjećaj manje vrijednosti kao i razne druge konflikte.
Razna prisilna ponašanja na području seksualnosti uzrokovana su potisnutim sadržajem u podsvijesti koji nisu nužno seksualne naravi. Takvoj se osobi može pomoći ako se otkriju nesvjesne potisnute potrebe i razni konflikti koji najčešće imaju agresivno obilježje. Dovođenjem potisnute srdžbe u svijest, njezino prihvaćanje i kontrolirano izražavanje rasteretit će nutarnju napetost i osoba će i na spolnom području osjetiti oslobođenje od prisilnog ponašanja.
MORALNOST U SLUŽBI CJELOVITOG OSTVARENJA OSOBE
Osnovna istina o čovjeku glasi da je on stvoren na sliku Božju. Bog ga je obdario razumom i slobodnom voljom kojom sebe usmjerava i, ovisno o svome ponašanju, sebe ostvaruje ili se degradira kao osoba. Čovjek je, nadalje, istočnim grijehom ranjen, ali je milošću Isusa Krista i snagom Duha Svetoga obnovljen i ponovno usmjeren prema Bogu kao svome konačnom cilju. Da postigne taj cilj prema kojemu iznutra teži, čovjek mora živjeti moralno, tj. mora uskladiti svoj život s voljom Božjom. A volja Božja je naše posvećenje i naše maksimalno ostvarenje. Drugim riječima, čovjek će postići najveću moguću sreću kad živi moralno ostvarujući tako plan koji Bog ima s njime.
Vrlo važan segment čovjekova života odnosi se na njegovu seksualnost. Ona prožima osobu u svim njezinim razinama. Čovjek je seksualno diferenciran na tjelesnoj, psihološkoj, društvenoj pa i duhovnoj razini. Budući da spolnost prožima sve slojeve osobnosti, od velike je važnosti da je čovjek ispravno shvati, pravilno se prema njoj postavi i otkrije njezino temeljno usmjerenje i svrhovitost. Drugim riječima, prijeko je potrebno da ponašanje na spolnom području bude moralno, tj. u skladu s planom koji sam Bog ima s ljudskom spolnošću.
Koji je plan Bog imao kad je čovjeka stvarao kao spolno biće? Biblija kaže "muško i žensko stvori ih". Temeljno značenje ljudske spolnosti je poziv na ljubav. "Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku..., Bog u nju upisuje poziv, pa prema tome i sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva. Ljubav je, dakle, temeljni urođeni poziv svakog ljudskog bića." Stvorivši čovjeka kao spolno biće, kao muško i žensko, Bog je - da tako kažemo - pomogao čovjeku da lakše izađe iz sebe, da sebe daruje drugome, da voli drugoga. Spolnost pomaže čovjeku da, izlazeći iz sebe, dariva drugima ljubav vlastitog bića. Spolnost realizirana u braku sudjeluje u Božjem stvaralačkom planu pozivanja novih ljudskih bića u život.
Spolnost realizirana u djevičanskom životu, odnosno celibatu otkriva eshatološku dimenziju osobe koja će u Bogu naći svoje konačno ispunjenje. Spomenuto poslanje spolnost će moći izvršiti tek onda kad bude pod moralnom kontrolom. Spolnost koja izbjegne moralnoj kontroli postaje destruktivni element koji vodi degradiranju ljudske osobe jer je zatvara u vlastiti egoizam i onemogućuje njezino ostvarenje prema volji Božjoj. Tko sebi želi dobro, taj disciplinira i podloži moralnoj kontroli svoju seksualnost. Tko ne voli sebe, taj živi u neredu, kako psihološkom, tako i moralnom.
KVALITETE I OSOBINE ODGOJITELJA
Da bi adolescent prihvatio ispravni nauk i model moralnoga spolnog ponašanja, potrebno je da sam predavač - odgojitelj bude moralna osoba koja živi one vrednote koje predlaže mladima. Prvi i najvažniji uvjet dobrog odgoja i pozitivnog utjecaja na mlade jest da sâm odgojitelj, predavač, katehet, profesor, liječnik bude moralno izgrađena i afektivno, a ne samo intelektualno zrela osoba, da živi ono što propovijeda. Druge kvalitete koje se traže od odgojitelja jesu objektivno znanje i stručnost, zatim karizmatičnost.
Ostale osobine potrebne da netko bude dobar odgojitelj jesu: strpljivost, blagost, odlučnost, povjerenje, vjera, čvrsto pouzdanje te iznad svega nesebična i autentična ljubav prema onima koji se odgajaju. Uz blagost treba spojiti i odlučnost. Konačno, bez povjerenja nema odgoja. A povjerenje se stječe tako da sami imamo najprije povjerenje u druge, da im vjerujemo i da ih volimo. U konačnici sve se opet svodi na ljubav. Ljubav je sve. Bog je ljubav.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 24.01.2008. u 16:34 sati.