Ako bi ti se ponekad činilo da viša volja ne može ništa protiv one niže i protiv svojih neprijatelja zbog činjenice da u sebi ne osjećaš učinkovito htjenje protiv njih, ipak budi čvrsta te ne napuštaj boja. Doista, uvijek se moraš smatrati pobjednicom, sve dok ne primijetiš da si popustila. Budući da naša viša volja ne treba nižu kako bi proizvela svoje čine, tako, ako ona sama ne želi, ne može biti nikada prisiljena priznati se pobijeđenom premda joj se mnogi otvoreno suprostavljaju. Stoga je Bog obdario našu volju slobodom i takvom snagom da, kad bi se sva osjetila, svi demoni i sav svijet naoružali i udružili protiv nje, napadajući je i pritiskujući je svom snagom, uza sve to ona može, njima usprkos, slobodno htjeti ili ne htjeti sve ono što želi ili ne želi, toliko puta i toliko vremena i na onaj način i za onaj cilj koji joj se više sviđa.
Ako bi te ovi neprijatelji ponekad napali i pritisnuli tolikom silinom da tvoja gotovo ugušena volja ne bi više, tako rekuć, imala daha oduprijeti se, ne prepadni se niti baci oružje na zemlju, nego se u tom slučaju posluži jezikom i brani se govoreći: "Ne popuštam ti, ne želim te", poput onoga koji, imajući neprijatelja na leđima i ne mogavši mu zadati udarac vrhom mača, udari ga drškom. A kako ovaj pokušava odskočiti unatrag kako bi te ranio vrhom, tako se i ti povuci u spoznanje same sebe koja si ništa i ništa ne možeš te, s pouzdanjem u Boga, koji sve može, zadaj udarac neprijateljskoj strasti govoreći: "Pomozi mi, Gospodine! Pomozi mi, Bože moj! Pomozi mi Isuse, Marijo, da im ne popustim."