kad..
kad se nebo zamraci
Kad se skupe oblaci, kad se sunce ne vidi...
Eto, tako sam ja imala buran kraj prošle godine. Tako mi je odjednom bilo sve, gomila simptoma se obrušila na mene. Jednostavno sam izgubila sve čemu se mogu nadati, za šta mogu gurati dalje i opstati u onom mom neobjašnjivom fazonu ničim izazvanog optimizma.
E pa svanulo mi sunce :)
Svanula mi homeopatija!
Nije mi tek tako pala s Marsa, prvo me Netko uvjeravao da pokušam, a ja se baš i nisam dala... A onda sam čitala i tražila i čitala i tako u krug. I zašto ne?!... Jučer sam bila na prvom pregledu, koji je potrajao dobra tri sata. Još nisam počela sa liječenjem, a već se osjećam bolje, dobila sam novu dozu nade i optimizma... I usred svega toga se pojavi i taj Netko, valjda da sebično provjeri da li je još tu, drugog objašnjenja nemam...
Samo još da citiram moju homeopatkinju: "Ništa nije slučajno..." i idem dalje da se nadam da je ovo neki novi početak :)
Post je objavljen 20.01.2008. u 20:50 sati.