Visoko postavljeni golubarnik sa slobodnim poletištem nije pogodan za uzgoj rimskih golubova, bagdeta i drugih teških rasa. U duboko uvučenom golubarniku između visokih kuća ne treba uzgajati prevrtače
Pri odabiru rasa treba znati da mnoge rase ukrasnih golubova kao i golubovi letača i prevrtača podjednako dolaze u obzir za zabavu i razonodu, ali, isto tako i za izložbe i sportska takmičenja. Prema tome, odgajivaču početniku je omogućeno da se lakše odluči za vrstu koju će odgajati. Me|utim, ne smijemo izgubiti iz vida da veći izgled za uspjeh ima onaj koji se odluči za odgajanje jedne rase.
Početnici najčešće prave greške kada se odluče da nabave razne rase, koje iziskuju različitu njegu. Oni vjeruju da ograničavanje samo na jednu rasu neće donijeti onu radost i uspjehe koje bi pružilo držanje više rasa, i ono najbitnije- ime iskusnog odgajivača. Za početnike je isto tako bitno da odabere samo jednu rasu i, po mogućnosti, samo jednu ili najviše dvije srodne boje...
To je iz razloga što kod nekih rasa ima grla srodnih odnosa podudarnih boja, koje ne samo što se mogu bez dvoumljenja držati u jednom kavezu, nego je vrlo često i od koristi posjedovati grla obje podudarne boje, kako bi se parenjem dobijao podmladak (bilo jedne ili druge srodne boje). Npr., boja bijelog karijera poboljšava se uvođenjem u zapat crnog ili vugastog karijera. Kod mnogih rasa uobičajno je da se sparuju grla crvene i žute boje, da bi žuta boja u potomstvu bila intenzivnija, a crvena življa i vatrenija.
Ko želi da se bavi odgajivanjem iz čisto privrednih razloga treba da odabere odgovarajuće rase za meso. To su prije svega: koburška ševa, golub cestar, pismonoša ili neka rasa džinovskih golubova ili golubova kokošara. Ljubitelji koji se žele baviti odgajanjem sportskih golubova, trebaju odaberati jednu rasu golubova letača ili golubova prevrtača. Odgajivači koji žele držati golubove iz hobija ili zbog njihove ljepote, treba da se povode isključivo za svojim ukusom.
Žmednas = Važnost položaja golubarnika
Pri izboru rasa važnu ulogu ima i položaj golubarnika. Visoko postavljeni golubarnik sa slobodnim poletištem nije pogodan za uzgoj rimskih golubova, bagdeta i drugih teških rasa. U duboko uvučenom golubarniku između visokih kuća ne treba uzgajati prevrtače ili njivske golubove, koji rado idu u polje.
Ima rasa golubova koje se teško odgajaju, jer su vrlo osjetljivi pa su zbog toga veoma skupi. Prema tome, početnici, ne odabirite ovu rasu jer je za njeno odgajanje potrebno veće odgajivačko i tehničko iskustvo. Veliki je promašaj ako početnik nabavi anadolijskog galebića ili engleskog galebića. To su rase za već iskusne golubare. Početnik treba svoju ljubav okušati sa rasama koje se lako gaje. U slučaju da se početnik odluči da u jednom golubarniku gaji dvije rase, onda treba da odabere primjerke rasa slične veličine, i još više rase koje unekoliko odgovaraju općim obilježjima svoje rase jedna drugoj. Zajedno se npr. mogu držati lepezani i golub parokaš, koburška ševa i golub štraser ili rimski golub i golub dupljaš.
Da bih bolje odabrli rasu preporučljivo je da početnik ode na nekoliko izložbi golubova.
Tu će imati priliku, ne samo da vidi veliki izbor rasa, nego i da razgovara sa iskusnim golubarima, kao i sa onima koji su lično zainterisirani za prodaju izloženih golubova.
Žautor = D.P.
Post je objavljen 18.01.2008. u 16:11 sati.