Tako mi nedostaješ...još uvijek ti se nadam...mora postojati razlog zašto smo se sreli...mora...još uvijek si u mojim mislima, snovima, željama...uzalud...sve je uzalud...toliko puta si me iznenadio...ali nema te više...čini se kao da je vječnost prošla od našeg zadnjeg susreta...a vječnost je tek ono što me čeka...i pitam se kakav je kakav je to život bez tebe...odgovor je uvijek isti-NEMOGUĆ...previše bolan...jedino što mogu reći - NEDOSTAJEŠ MI JAKO!!!
Post je objavljen 17.01.2008. u 22:59 sati.