Žnadnas = OVČARSTVO
ŽNASLOV = Štale koje odgovaraju hrvatskom ovčarstvu
Žpodnas = Polumontažne štale veličine do 500 četvornih metara na područjima s mogučnosti ispaše i proizvodnje voluminozne hrane budućnost su hrvatskog ovčarstva i njima bi trebalo doslovce načičkati područja Dalmatinske zagore, Like i Gorskog kotara
Poluotvorena štala koja bi bila okrenuta u smjeru sjever-jug pri čemu je zapadna strana potpuno otvorena prema ispustu prilagođena okolnim objektima i stanju na terenu je ona koja bi odgovarala hrvatskim klimatskim uvjetima, posebice u područjima Dalmatinske zagore, Like i Gorskog kotara. Ako je okrenuta zapad-istok, tada su zapadna, istočna i sjeverna strana zatvorene sa dugačkim prozorima koje je vrlo lako skinuti ovisno o vremenskim uvjetima. Južna strana bila bi potpuno otvorena, zagrađena na 1,5 m visine montažnim materijalom radi sprečavanja izlaza ovaca, a do vrha su po potrebi specijalne mreže koje sprečavaju direktan prodor sunčevih zraka i negativan utjecaj vjetrova. Na istočnoj strani farme bila bi deponija za stajski gnoj. Jama bi imala kapacitet skladištenja gnoja 6 mjeseci. Jama bi bila udaljena 5-10 m od istočnog pročelja farme. Izgnojavanje bi se vršilo traktorskom daskom ili posebnim lakomanevrirajućim strojem, ili ručno kod farmi manjeg kapaciteta..
Štala treba biti veličine 200-500 m2 prostora ovisno o veličini stada.. Dimenzije: dužina 25 m, širina 20 m, visina do oluka 3 m. Štala se sastoji od dvije povezane metalne konstrukcije u sredini kojih je žlijeb-samo veće štale. Na južnoj i sjevernoj strani krova također će biti oluci koji odvode oborinske vode. Krov bi bio nagiba 25 %, a štala pokrita sendvič (panel) pločama debljine 3 cm. Da bi se omogućio odvod vrućine nastale od sunca u gornjem djelu krova treba biti ugrađen otvor za protok zraka, te mora biti natkrit. Ovaj je tekst potkrijepljen programima koji su izrađeni za potrebe razvoja stočarstva u našim primorskim županijama s tradicijom stočarske, odnosno ovčarske proizvodnje. I prema sudu mnogih stručnjaka upravo su takve ovčarske farme hrvatska budučnost.
Unutrašnjost štale treba biti podijeljena na dva djela između kojih je valov i krmne jasle. Sa sjeverne strane krmnog stola treba biti prostor za sjeno i krepka krmiva, a sa južne strane jasala prostor za smještaj ovaca koji se pregrađuje drvenim letvama ovisno o proizvodnom stadiju i veličini stada. Svi podovi trebaju biti betonirani grubljim betonom.
Žmednas = Osigurati oranice, pašnjake i silose
Stočar uzgajivač treba osigurati oranice, pašnjake, livade, staje, spremnik koncentrirane hrane, sjenik, silos, osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju i muznu opremu.
Uz prostor za stoku, u staji se može urediti izmuzište i spremnik koncentrirane stočne hrane. Staja za ovce (ovčarnik) iznimno je važan ekološki činitelj za zdravlje, proizvodne sposobnosti grla i ustroj proizvodnih postupaka. U samim objektima odvija se janjenje i odgoj janjadi, tov, mužnja, šišanje, ..., pa objekti u svemu tomu moraju omogućiti maksimalnu proizvodnost. Ovčarnik mora biti od čvrstog materijala i zadovoljiti mikroklimatske zahtjeve ovaca. Budući da ovca ne traži veliki komfor i skupa rješenja, funkcionalni objekti se mogu graditi i od jeftinijih materijala ili postojeći prilagoditi uvjetima držanja ovaca. Po ovci je potrebno od 1,2 do 1,5 četvorna metra podne površine, 0,5 po janjetu i od 2 do 4 četvorna metra po ovnu. Ovčarnik za osnovno stado mora imati hranidbeni hodnik, s valovom za koncentrat, jasle za sijeno i pojilice za stalnu opskrbu pitkom vodom. Objekt mora imati mjesta za 12 do 20 prostora za janjenje koji se mogu demontirati odmah nakon janjenja. Ovnovi su cijelu godinu s ovcama, mjesec dana prije pripusta potrebno ih je odvojiti od ovaca kako bi se boljom hranidbom pripremili za mrkanje. Na sjevernoj strani ovčarnika, odmah do hranidbenog hodnika smješta se sijeno i slama, a uz ovčarnike su predviđeni ispusti za ovce, najčešće na južnoj strani u skladu s terenom i klimom.
Žmednas = Temelj hranidbe voluminozna krma
Hranidba ovaca se temelji na voluminoznoj krmi: sijenu i zelenoj krmi (paši). Kada ona neće moći namiriti potrebe, obroci će sadržavati određene količine krepke krme (kukuruza, zobi i ječma). Na ovom području pašno razdoblje traje čitavu godinu, uz uvjet pregona ovaca u 7 i 8 mjesecu na Velebit ili Liku. Još je kritično razdoblje 120 dana u zimskom periodu, kad se smanjuje izdašnost krških pašnjaka, pa je potrebna dohrana ovaca sa sjenom, krepkim krmivima i vitaminsko-mineralnim preparatima. Tijekom 30 dana prije sezone mrkanja i 10 do 15 dana nakon mrkanja ovcama se dnevno daje u prosjeku 300 g koncentratnih krmiva (prekrupe zobi i ječma uz dodatak vitaminsko-mineralne smjese). Tijekom posljednjih 30 dana graviditeta i prvih 40 do 50 dana laktacije ovce se prihranjuju dnevno s 400 do 600 g krepkih krmiva. Količine ovise o kondiciji ovaca i broju janjadi po ovci.
Janjad se hrani za rasplod i tovi do težine od 24 do 28 kg. Na tržište se iznose u dobi od 3 do 5 mjeseci. Janjad siše po volji do 60 dana. Nakon toga dodaje im se po volji koncentrat za janjad i najbolje sijeno. U tovu se u prosjeku po janjetu potroši 20 kg koncentrata, 20 do 25 kg sijena i oko 210 kg paše.
Ovnovi se hrane na dobroj paši i sijenu po volji, 60 dana prije mrkanja i u vrijeme mrkanja trebaju dobiti dnevno 0,5 kg krepkih krmiva i sijena leguminoza, te 40 g vitaminsko mineralne smjese.
Osnovno stado će se sastojati od rasplodnih ovaca domaće pasmine poznate kao pramenka, ili oplemenjene domaće ovce i odraslih ovnova. Ako bi naglasak bio na proizvodnju mesa onda bi se kao rasplodnjaci mogli koristiti ovnovi drugih mesnih pasmina, a janjad F-1 križanci dalje bi se koristili za tov i klanje. Tehnološki proces proizvodnje ovčjeg mesa i mlijeka obuhvaća sljedeća razdoblja: pripust, janjenje, laktaciju, tov janjadi i suhostaj ili priprema za sljedeće janjenje i laktaciju.
Ovčarska proizvodnja (mesa i mlijeka) počinje pripustom. Prevladava li kombinirani cilj proizvodnje, ovce se pripuštaju jednom godišnje, u jesen. Ako je osnovni cilj uzgoja proizvodnja mlijeka, poželjan je raniji pripust, odnosno janjenje (od prosinca do veljače), jer tada ojanjene ovce imaju veću proizvodnost mlijeka od kasnije ojanjenih. Ako se proizvodi janjad, najbolji je pripust s janjenjem krajem zime ili početkom proljeća, kako bi se mogao provoditi najrentabilniji pašni tov janjadi, koji daje meso najbolje kakvoće.
Žautor = M.GRBAVICA
Post je objavljen 17.01.2008. u 13:57 sati.