Marketing
previranja...
Tko zna...
Možda sada tvoja misao
oblijeće oko moje glave,
no ja ju ne vidim, samo slutim...
Kao što se u tami more ne vidi,
ali osjećaš da je prisutno.
Ti si ta sitna svijetla točka u mraku ove noći,
u mraku ovog svijeta...
...i ja...
Želim govoriti, da ne bih mislila.
Želim popiti, da ne osjećam.
I tješim se, da slutnje ne donose nesreću,
da ona dolazi nenajavljeno...
Nisam se utješila.
Snom ću se osloboditi straha.
Post je objavljen 16.01.2008. u 12:07 sati.