Prva električna divljina spopala je
ljude
jednog dragog petka.
U zraku je bio znoj.
Kanal je slao zrake,
simbol moći.
Tamjan je mračno ključao.
Tko je tada mogao znati da će
tu sve okončati?
Jedan školski autobus zabio se u vlak.
Bilo je to Raskrižje.
Nevina živost.
Nisam se mogao izvući sa svoga sjedišta.
Cestu su zatrpali
mrtvi mahniti plesači.
Upomoć,
zakasnit ćemo na nastavu.
Skrovito komešanje glasina
promarširalo je dvorištem i
nehotice nas shrvala
Planinska groznica.
Gola djevojka
pored jarbola zastave.
U zahodima je sve bilo mirno
i tiho
sa zelenom solju latrine.
Trebali su pokrivače.
Konopi su lepršali.
Osmjesi laskali
i progonili.
Ormarići su provaljeni
i tajne otkrivene.
Divne li muzike.
Divlji zvuci u noći
Glasovi anđeoske sirene.
Lavež golemih pasa.
Auti vrište u brzinama
i urlaju
na divljem putu
Gdje gume zapinju i kližu
po opasnim zavojima.
Omiljeni uglovi.
Mažoretkinje silovane u
ljetnikovcima.
Drže se za ruke
i njišu bokovima ususret
nedjelji.
Ti vitki slatki sati očaja.
Vrijeme po hodnicima traga
za umom.
Ruke su zadržale vrijeme.
Klima se mijenjala poput
zavodljivog plesa.
Žene noći.
Čudesni sakramenti sumnje.
Mrko izlijeću u provalama
straha i krivnje
u šupljini rodnice
ispod
Pojasa zvijeri.
Post je objavljen 13.01.2008. u 21:36 sati.