Marketing
Možda
Ko u nekoj bezvremenskoj zoni
Sama sam na hridi života , ponad uzavrelog mora
Koja me udara i razbija na komadiće
Polako sastavljam te krhotine jer moram dalje...
U mislima odlutam do beskraja , daleko
Tamo gdje se nitko našao nije.
Omamljena mirisom nemirnog mora , krikom galeba,
Vjetrom što lomi i raznosi granje borova,
Kapljama sa mokrih listova agava .
Osluškujem , čekam...
Možda zrnce radosti u moru ljudskog bezumlja
Stisak ruke zalutalog prolaznika
Davno ugasli osmijeh na licu umornog putnika
...kroz život .
Možda smisao ljudskog postojanja,
Snisao nečega što niti ne postoji
A ja uporno čekam da se desi .
Post je objavljen 12.01.2008. u 21:28 sati.