uvijek sam mislila da je dostojevski literatura za odrasle. ako ga čitaš, velik si.
da je tamo negdje u budućnosti, nerazumljiv meni djetetu okupiranom časopisima.
ali nekako, razumijem.
i nekako mi se sviđa.
¤ ¤ ¤
ponekad je strašno zabavno.
kada po stoti put svima govorim da mi kupe kreme protiv bora za osamnaesti rođendan.
ili kada rješavamo test inteligencije za autoškolu i onda iza kartona čujem dajin glasan šapat:
'jebote ira, neki padnu na vožnji, neki na ispitima, a mi ćemo na liječničkom.'
¤ ¤ ¤
neke stvari se mijenjaju, ali nisam sigurna da mi se to sviđa.
primjerice, u riveru radi konobarica koja sigurno ima manje od trideset.
i muzika... nije bilo johnnyja casha. niti jednom. a bile smo tamo dugo.
i, najvažnije...
¤ ¤ ¤
mama kaže da znaš da si ostario kada prestaneš spavati u majici žuja je zakon okrenutoj naopako i kada u torbi počneš nositi kišobran za svaki slučaj.
danas sam izašla iz kuće, kiša je počela padati, a ja sam imala kišobran u torbi.
i hladno mi je u majici žuja je zakon.
¤ ¤ ¤
u melinom stanu, na novu godinu, od nas petanaest, nitko nije znao upaliti vatru u peći.
polila sam novine keglevichem.
nije pomoglo.
grijali smo se oko one električne.
vale kaže da svijet polako ide ukurac, a ja joj vjerujem.
slike su moje.
Post je objavljen 12.01.2008. u 03:18 sati.