Najnovija tragedija sablažnjava hrvatsku.
Mlada 21-godišnja djevojka Kristina Šušnjara jiz Trilja kod Sinja je ubijena sa 16 udaraca francuskog ključa da ju nisu mogli niti identificirati !
Samo zato što je odbila blud sa 26-godišnjim mladićem iz okolice Sinja !
Sirota djevojka je krenula u disco klub u Sinj autostopiravši na mostu u Trilju.
Mladić ju možda nije namjeravao ubiti nego silovati ali ga je njeno odbijanje i vjerojatna jaka borba toliko razbjesnilo da ju je umlatio kao psa. Ma niti psa valjda tako se nebi ubilo !
Psiholozi sada analiziraju, ukazuju na rane greške u odgoju, drugi se pak čude kako je miran mladić koji je svima pomagao uspio nešto tako učiniti.
Činjenica jest da je u njemu bilo trauma, boli koje je netko nanio, koje nitko nije primječivao niti pokušao liječiti. A i tko će kada se danas svi brinu samo za sebe.
Ne želim ga niti najmanje opravdavati jer opravdanja nema. Kazna dugotrajna ga čeka i nadam se da neće propasti taj mladić nego se promijeniti. Sada se to možda čini i neobično kada njegovi mještani kažu da mu treba "ruke odrezati i kamenom zatući " !
Tko zna, možda taj mentalitet gdje se uz kapelice i crkve Bog proklinje i sveci, možda je to polje oko kojega zlo sjeme je niknulo, nažalost drugi put za gotovo identičan slučaj !
Zabrinjava to, jako !
No, podsjetilo me to na jedan slučaj talijanske djevojčice Marie Goretti koju je susjed htio silovati dva puta ali mu se opirala te mu nije uspjelo.
Bojala se reći majci ( otac joj je preminuo prije ) jer su odnosi s susjedovom obitelji bili loši pa ju nije htjela opterećivati s još jednom nedaćom.
Ali susjed je pokušao još jednom, Maria se borila kao lavica i opirala te preklinjala susjeda da ju pusti jer je to grijeh i da " će ići u pakao " no on nije popuštao nego mu je strast još postajala žešćom.
Kako mu nije uspjevalo niti ovaj put Mariju silovati, susjed je pobjesnio i dohvatio se noža te ju 14 puta ranio jako i 4 puta manje !
Ostavio ju je u krvi i pobjegao.
Mariju su prevozili dok je tako krvarila stalno zazivavši Isusa i Mariju.
Operirali su je dva sata a ona je pri punoj svijesti na pitanje da li oprašta svome krvniku odgovarala
" Da, opraštam mu !
Iz neba ću se moliti za njegovo obraćenje. Poradi Isusa, koji je oprostio raskajanom razbojniku, i ja ga želim imati blizu sebe u raju ".
S tim mislima je trpeći velike boli umrla 06. srpnja 1902.g.
Njen ubojica, susjed Alessandro Serenelli je dobio 30 godina robije.
Prve dvije godine je bio loš no jedne noći je usnuo Mariu kako na raskošnom cvjetnjaku bere cvijeće i pruža mu ga.
Taj san ga se toliko dojmio da se od tada potpuno promijenio.
Od tmurnog i namrštenog zatvorenika postao je raskajani obraćenik, uzorni izvršavalac zaslužene kazne. Iz zatvora je pušten 2 godine prije vremena. Bio je baš Božić g. 1937. Allesandro se uputio u Corinaldo k još uvijek živoj majci Marije Goretti. Došavši k njoj, zavapio je: "Perdono… Assunta, perdono! Mi perdonate?" – Asumpta, oprosti! Opraštaš li mi?
– Majka je odgovorila: "Kad ti je oprostila moja kćerka, kako ti ja ne bih mogla oprostiti?!" I toga dana – dana mira i pomirenja – ljubavi i praštanja – Alessandro Serenelli pristupio je zajedno s braćom Marije Goretti svetoj pričesti, a poslije toga su blagovali zajednički.
O njoj će kasnije Alessandro Serenelli dati ovo lijepo svjedočanstvo: "Ja je nisam drukčiju poznavao nego uvijek kao dobru, roditeljima poslušnu, bogobojaznu, ozbiljnu, ne lakomislenu i mušičavu, kao što su inače druge djevojke; na ulici je uvijek bila čedna te isključivo upravljena prema zadacima što ih je imala izvršiti. Uvijek je bila zadovoljna bilo s kakvim komadom odjeće – nije bilo važno da li joj ga je sama njezina majka skrojila ili joj ga netko poklonio. Po uzoru svojih roditelja bila je bogobojazna, obdržavala Božje zapovijedi. Mogu reći da je nisam nikad zatekao u kakvu prijestupu protiv Božjih zapovijedi. Nikad je nisam čuo da bi izrekla kakvu laž. Klonila se lošeg društva, kako je to od nje tražila i njezina majka."
Godine 1950. papa Pio XII. proglasio je 24. lipnja Mariju Goretti svetom. Kod te svečanosti, kojoj je prisustvovalo pola milijuna vjernika, bila je prisutna i mama Assunta. Jedinstven slučaj u povijesti svetaca da majka prisustvuje kanonizaciji kćerke. Tu dobru staricu primio je u audijenciju Pio XII. i zagrlio je.
Eto ta mala svetica me podsjetila na našu Kristinu koja je na sličan način prešla u drugi svijet.
Isto se opirala znajuć da riskira time i život.
Radije je umrla nego se podala nasilniku !
Zadivilo me kako je njen otac na televiziji rekao kako je živjela po Bogu i da se nije dala do smrti.
Svi koju ju znaju govorili su kako je bila skromna djevojka nesklona porocima, da je bila " anđeo koja nikome nikada nije naudila " !
Takvu ju je dragi Bog uzeo k sebi, kao još čitav niz djevojaka koje su radije bivale umrle nego ponižene !
Post je objavljen 11.01.2008. u 15:17 sati.