Marketing
Crna Knjiga Radosti ( III.dio )
Opet sam sjedim na podu svoje sobe, u tami, sa nekoliko crvnih svijeća koje svojim plamenom stvaraju sjene po zidovima, koje plešu u ritmu kiše, koja se naglo spustila nakon sparnih dana. Bliži se moj rođendan, dan koji mrzim najviše na svijetu. Svi ti ljudi, sva ta ružna nasmijana lica, te rugobe. Dođu samo da se nežderu i napiju, da prcaju mojim starcima po živcima, kako sam ja nekada bio čestito dijete, a sada sam utjelovljenje vraga. Mrzim ih sve. Bili oni rodbina ili tko već. Nevolim ih gledat, pa ni tih nekoliko sati. Taj dan najviše volim otići u prirodu i postati jedno s prirodom, jer je jedina kojoj nije važno tko sam, niti kako izgledam, dok god je ne uništavam. Neznam hoću li uspijeti pobjeći na vrijeme. Da se spasim od njihovih ruku punih bakterija, i usta puhih herpesa. Sav bjes se već sada skuplja u meni, i samo čeka kad će izletiti van, pravo u njihove umjetne face. Uzimam cigaru, ruka mi drhti, nemogu upaliti upaljač. Udahnem, opustim se, uspio sam. Uvlačim prvi dim. Gledam paučinu kako se njiše od topline svijeća. Prašina se skupila na okvirima slika. Vrijeme sporo prolazi. Kiša je stala. Nema blata, jer je to bio samo ljetni pljusak. Otvaram prozor, sunce obasjava moje blijedo lice. Zatvaram oči, nemogu podnijeti toliku svijetlost. Zatvaram prozor. Ožiljci na rukama nikako da zacijele. Legao sam na pod. Gledam u plafon, pun struktura od boje. Zamišljam da sam u oceanu, finom, hladnom oceanu. Plivam bezbrižno i igram se s ribicama. Povlačim dim. Zvoni mobitel. Trgnem se, ustanem, uzmem mobitel, nepoznati broj je odzvonio. Ne obraćam pažnju. Liježem ponovo na pod, i uranjam u snove.
Post je objavljen 11.01.2008. u 12:19 sati.