Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pokusavamsve

Marketing

Možda nikada neću izgledati kao moji idoli...
I ne tražim to... Znam da takvo savršenstvo rijetko gdje postoji...
Znam da je na njima milijun i jedna kremica,
znam da su sve kompjuterski obrađene...
Sve znamo da je tako, zar ne?
Svaka mrljica na njihovom licu, svaki visak na
njihovom tijelu sve se tako lako uz pomoc kompa skine, zar ne?
Opet, kad ih vidim tako savrsene...
Kao da nisu sa ovoga svijeta... Lijepe žene... Zgodne... Mršave...
Vjerojatno nikada necu biti takva, kao Angelina Jolie...
Necu, sigurno... Ni ne zelim to... Zelim samo biti sretna...
Problem je u tome sto decki misle da se
sve te tipice koje svakodnevno gledamo na
tv-u same sminkaju, sam oblace...
Misle da su ujutro kad se ustanu tako
savrsene kao i kad odu spavati...
I onda nas pitaju... Kako su one takve a mi ne?
Kako, pitam se i ja...
Možda jer je oko njih milijun vizažista,
tisuce modnih kreatora, nutricionista i svih ostalih
ljudi ciji je posao samo da ona sto ljepse izgleda...
kako to njima objasniti.... Ni sama neznam...
I mi same za svoje idole biramo slavne face, nije li tako?
Vecina nas... Thininspiration nam je vecini neka slavna tipica....
A ne neka obicna cura... I to je zalosno....
I to me rastuzuje....
One su postigle toliko savrsenstvo da su uzor diljem svijeta
tako i nama.... a ja?
Ja ne mogu postici da sama budem zadovoljna sobom...
Nista vise ne trazim...
Nicije divljenje...
Samo da sam zadovoljna u potpunosti sama sa sobom...
on i ja...
Sve ostalo je prolazno....
Sve ostalo je namješteno, i ja to znam...
pola tih fotografija je namontirano... Neka je....
Ali me zamaraju svakodnevno...
Svakodnevno mi nabacuju neke nove mrsavije tipice...
Do kada ce to trajati?
Do kada... ? Kada ce uzor postati netko tko nema 30 kila?
Zasto se samo cijene ljudi koji su izuzetno mrsavi?
I sama sam primjetila otkako sam smrsaila ovih 15-ak kila
koliko su se ljudi prema meni promijenili...
Koliko su ljubazniji prema meni, koliko sam vise ljudi upoznala...
zbog cega? Ja se nisam bas puno promijenila....
Ali moj odnos s ljudima se promijenio... Jeli to normalno?
Ljudi te vise postuju sto si ljepsi i tu nema razgovora...
Danas sutra... Tako ce biti i na natjecaju za posao...
Ako budem lijepa i zgodna...
Dobit cu posao, gotovo sigurno...
Ako ne.... Nista od njega... Jeli to zalosnoz?
Budite iskrene... Koliko god zelile i vi i ja smrsaviti jeli to zalosno?
Jeli se oni ikada zapitaju koliko mi koji imamo
viska kilograma patimo? Dali im ikada to prođe glavom?
znaju li oni za sve nase suze? Ne vjerujem... To nije njihov problem...
Ali moj je... To je moj veliki problem...
I vas je to problem, barem tako pisete...
Sad mi recite jeli to pravedno?
Jeli pravedno da sam toliko nesretna sto sam debela?
Jeli pravedno sto sam u toj sugavoj manjini!?
Jer, secuci gradom srest cemo vise mrsavih nego
debljih ili debelih ljudi, jeli tako?
Na zalost, u manjini sam...
Na zalost u skupini debelih sam...Ne izuzetno debelih...
Ali imam problema sa kilogramima i to mi je dovoljno....
Dovoljno da nisam sretna...Dovoljno da opet placem!!


Post je objavljen 10.01.2008. u 19:16 sati.