Marketing
Knjiga kaže:
Ljubav ostaje. Ljudi se mjenjaju.
Ostao je trag. Iscrpila ju je svaka borba.
Lomio ju je svaki pad. Želja za promjenom
je postala jača od straha.
Promjenila se. Postala je ono što je
naviše mrzila. Oprezna, cinična,
ponosna, hladna, obična..
To su poslijedice. Više nije napadala
na svaku riječ. Mudro je šutila.
Nije se bojala. Samo je išla
linijom manjeg otpora. Glumila je i
pretvarala se. Više nije voljela.
Nije vjerovala ničemu/u nikoga/u sebe...
Previše razočaranja. Čista logika.
Zanimala ju je samo cijena:
- Koliko košta jedan osmijeh?
-Žalim nije na sniženju danas.
-Hvala. Onda drugi put.
Uvijek drugi put.
Nije dobila prijatelje, savjet,
ljubav, utjehu, pažnju..
Više sreće drugi put!
Nekako me Ona previše
podsjeća na mene..
Ja kažem:
Ljubav prestaje. Ljudi ostaju.
Još tražim kraj.
Kraj dostojan one
nazovimo ljubavi..
Prošlo je vremena.
Dovoljno. Više se ne
ljutim, k vragu ne sjećam se
ni zašto sam se ljutila.
Osjećaji su se raspršili
kao mjehuri sapunice.
Bol je iščeznula
tiho kao što je i došla..
Razdvojili samo staze.
Više ne hodamo istim putem.
Više nismo mi,
sada sam ja,
sada si ti..
Više nismo tajna, i
ne trebamo čuvare..
Moram se samo riješiti navike,
da razmišljam gdje si,
da ne tražim tvoj pogled sa šanka,
da ne analiziram svaki tvoj korak..
Više ne trebam tebe,
trebam Kraj!
...
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Post je objavljen 10.01.2008. u 12:09 sati.