Dakle ritam i način hranjenja je isti, kakica je ista, raspoloženje psa je isto...osim što mi se čini da je pas sve više vezan za mene...štajaznam, takav mi je filing.
Alergijica...paaaaa...manje gricka i liže šape, po koži nema znakova alergije, vanjske uši su još malo upaljene ali nekako mi se čini da su bolje...nadam se da je u velike na to utjecala ova promjena prehrane i nadam se da će mali ludi pas i dalje veselo klopati i da više neće imati zdravstvenih problema.
No da ne šiljim samo o prehrani i kakanju...
Već dva dana za redom izlazimo na kvartovsku livadu, mali pas nekako traži pasje društvo, a u našim dugim šetnjama je najviše orijentiran na mene a ne na pse, tako da nam je kvartovska livada mjesto gdje uvijek ima kakvih frendova za poigrat se i izjurit se.
No ono što sam želio reći...na putu do livade moramo proći kroz jednu malu mračnu livadu koja sada, ovako sakrivena gustom maglom, izgleda poprilično sablasno. Trebate vidjeti kako se mali pas zalijepi za mene dok prolazimo tim zamagljenim mrakom! Ne vidim u malom psu strah, već onaj životinjski oprez...znate ono kad pas zašilji uši i uzdigne njuškicu i sav je u jednom mišiću dok sa svim svojim osjetilima upija okolinu ne bi li na vrijeme otkrio kakvu potencijalnu opasnost...uz mene se vjerojatno zakelji zato što zna da smo zajedno jači i zna da sam mu ja vjerni drug na kojeg se može osloniti. Čim dođemo na svijetlo pas se odvoji od mene i opusti se.
Slatko...
Tipkamo se...
Post je objavljen 09.01.2008. u 07:29 sati.