Prvo i osnovno želim zahvaliti svojoj prijateljici koja mi je dopustila da izrazim svoje unutarnje stanje na njenom blogu.....
Hvala my dear friend.......
Svijetla se pale,pale i gase.......
Svaki dan.....
Ponavljajuća činjenica...ciklus života.......oštećenje mozga....
U kutu nema nikoga.....cigareta sama gori......
Polako se gasi....dok nepostane ništa osim neke začuđujuće sile.....
Nevidiljiva......neponovljiva.....neuništiva.....
Tko je lice kojeg nemam......možda ti ?.....
A možda samo želiš da budeš sveobuhvatni prizor godišnjeg doba....
Samo sezona.....Nitko......
Kao da osjećam da umireš.......Kome sad treba fiks ?.....
Jedini način da postaneš mudriji je da nadmudriš mudrijeg protivnika.......
Pritišću me dvije novčanice.......dok mi mozak nepostane dar iz kinderjaja....
Previše emocija se skrilo na jedno mjesto....a premalo ih želi otići...
Kako da vas otjeram..Mirno i glasno cu da razaram.....
Pogledom cu da pricam....jer moje oci su gluhe za mirise.....
Ja te nečujem.......jer sam te previše slušao.....
Ja te nevidim.......jer sam te previše gledao......
Ja te neželim.......jer sam te već imao......
Gruba igra sudbine.........
Čista i osnovna istina........Početak.....
I početak ponovno.....
Želim da vam šapćem svoje riječi kroz dlanove.....koje držimo skupljene...
Kroz koje živimo i kroz koje lažemo......
Nismo nalik Bogu......Niti je Bog nalik nama........
Mi smo neokriveni heroji....svaki na svoj nacin.....
Ali ako smo svi heroji.....zar je onda itko ?
Možda smo velika izmisljotina nerođenog djeteta.....
Varirajući moć......
Variram i ja......
Kontrola i potrgane misli...... Nepopravljivo.....
Osjećaji nestaju......ja sam netko drugi.....ali još sam tu
Čekam na poziv koji nikad necu dobiti.....
Kad ćeš me zvati.....
Ti....čije ime nesmijem reći......jer nepostoji nigdje..već samo u mojoj glavi.....
Zabluda je vjerovati.........
Niti 6 miljardi glasova me nemogu probuditi........
Život me puši.....do posljednjeg dima.....
Ja sam rak ovog svijeta.......
Tko sam ja ?
Ogledalo s dvije strane ?
Potrgani papir ?
Zgužvana budućnost....
Kazaljke su vezane....bezotkucajne.....
Povući ću još jedan dim.....Puhnuti cu jos jednu ideju.....
Udišem svijetla....
Palim se,gasim se.....
Kratki spoj me čeka....Samo par klikova daleko....
Buđenje je noćna mora.....Sve traje predugo.....
Zauzvratim tražim ništa......
Lažem....
Želim još....
Želim više.....
Neželim biti zaboravljen.......
S novom zorom.....
Tko će meni pokazati put ?
Imam preveliku blokadu koja neželi da pričam....
Tko sam ja da sebi proturječim.....ponizan i poslušan.....
Ostao mi je jedini neprijatelj.....najgori od svih.....
Kako da se utišam....
Kako da zanemarim taj glas.....
Da ga ubijem ?
Ili da se poigravam s njim dok prvi neodustane....
Podešavajuće amplitude su izraz neiskorjenjenosti i nehumanizma.....
Ja sam zvuk....
Koji nježno klizi tišinom.....
Tračak nade koji grize tamu....
Karijes u tvom zubu....
Da baš tvom.....
Sigurno me mrziš sada....a nisi se nadao tome na početku ove priče....
Volio bih da to možete osjetiti....makar mi ukrali....
Pretjerujem samoćom.....
Da li mi sad vjeruješ ?
Da li vjeruješ nekome tko ti rukom prolazi tijelom te uzrokuje strastvene trnce.....
Možeš li leći kraj stranca i šapnuti mu sudbinu......
Ponekad nas samo stranac čuje......
A ponekad samo strancu pričamo......
Bezuvjetna predaja.....
Krvarim iz ušiju......
Na dnu ponora me čekaš.....
Vrijeme je da počnem pričati....
Što je ljepše od beskrajne tišine......
Što je ljepše od ništavila.....
Što je ljepše od kraja.......
Suza......
I suza ponovno.......
Written by: Look
Post je objavljen 09.01.2008. u 00:42 sati.