...Kad bi se moglo ponovno živjeti....kad bi se moglo imati barem jednu godinu...jedan mjesec...jedan dan...barem jedan sat.......kad bi se moglo povući misli...riječi...kad bi se moglo poništiti djela koja učinismo...
...što je preostalo od one jednostavnosti...iskrenosti...naivnosti...spontanosti.......možemo li se još zacrvenjeti ...obradovati...oduševiti...uzbuditi...zadiviti?
Jesmo li spremni....baciti se iz visina...s povjerenjem da ćemo biti dočekani..... koliko su nam srca zastrta zavjesama....koje smo navukli ...misleći da ih time štitimo....a njima smo zaustavili protok svjetla i ...igre sunca u njemu....
...pokazivali su nam starije...govorili kako od njih trebamo učiti....
...a kako starija bivam...sve više želim učiti od tih malenih....dječjih srdaca....
...i sretna sam....kad osjetim ponekad...da makar na trenutak mogu iznova postati ....DIJETE!
Post je objavljen 05.01.2008. u 23:12 sati.