Marketing
ZIVOT
Zivot je definitivno najveci misterij koji nas prati. Za neke dogadaje i nase postupke nema opravdanja a svejedno su tu. Koliko puta vam se dogodilo da ste pozeljeli da mozete vratiti vrijeme da promijenite neki dogadaj? O tome sam nedavno i ja razmisljala i zakljucila da nemogu nista potiv sudbine. Sto, vratila bi se u proslost, promijenila neki dogadaj ali ako mi je sudeno da se nesto dogodi ta promijenjena situacija mi nece nista vrijediti jer ce se dogoditi neko novo sranje koje ce to sjebati. Uglavnom mislim da je najtezi proces odrastanja. Kad sam bila dijete mislila sam da je svijet ruzicast i da se svi problem mogu rijesiti u roditeljskom zagrljaju ali tokom moga odrastanja to misljenje se rasprsilo ko balon od sapunice koji kad napuses bude prekrasan i onda u jednom trenutku rasprsi se u tisuce kapljica. Cudni su ti putevi kroz koje prolazimo a jos cudniji smo mi ljudi koji razbijamo glavu sa svime i svacime i uvijek tezimo k savrsenstvu. Savrsenstvu koje nemozemo dostici. Puno toga nemozemo objasniti a toliko se trudimo. Voljela bi znati koja je svrha naseg zivota? Smatram da bi odgovor na to pitanje bila ta svrha a kako ga ja neznam jos je nisam nasla. Dali je istina da s godinama shvacas neke stvari jer si iskusniji zbog odredenog zivotnog puta koji si prosao. A sto ako nisi nista prosao u zivotu jer si se zadovoljio s onim sto si imao; sredinom u kojoj si zivio, poslom koji si dobio, osobom na koju si prvu naisao? Zapravo nit neznas sto je zivot, nisi naucio jer su takve okolnosti, mozda puno nas neka svoja misljenja steknemo jer su nam ih nametnuli drugi, prvenstveno obitelj. Koliko nas se zateklo u situaciji da se uvijek iznova moralo dokazivati drugima i kasnije mu ostala ta zelja za dokazivanjem usadena u podsvijesti i nikako je se nije moglo rijesiti. Najgore je kad ocekujes od zivota samo najbolje i ne racunas na prepreke koje ce te tokom zivotnog puta pokusati pokolebati, tad te najmanja sitnica slomi. U zivotu pobjeduju najuporniji ne najpametniji. Najvaznija je vjera, pritom nemislim na vjeru u BOGA vec na vjeru, u nesto bilo to vjera u ljubav, ljude ili u sasvim nesto drugacije. Samo nase vjerovanje u to “nesto” daje nam sanagu da idemo dalje, trgamo prepreke koje nas sputavaju i polako ali sigurno idemo u buducnost. Jedan moj prijatelj je rekao; “zasjat ce sunce u mom vrtu kad ja to pozelim jer cu se potruditi i u njemu nece biti korova, samo najljepse i najbolje od prirode” .
Post je objavljen 05.01.2008. u 15:43 sati.