Kako li sam se danas izležavao u krevetu! «Moraš se više dignuti!», govorio sam sâm sebi negdje oko 10:00, a onda se ponovno okrenuo i nastavio spavati. Isti scenarij oko 11:00. Pa oko 12:00. Van konačno izlazim tek u 15:00 sati. Shvaćam da sam danas prekrdašio i ne samo izgubio cijelo jutro, već i veći dio poslijepodneva. A onda mi je u glavi cijelo vrijeme pitanje: «Što sada? Što vidjeti u ovakve kasne sate na staru godinu?». Sjetih se onog World Trade Center muzeja od prije nekoliko dana i odlučujem uskočiti u crveni metro vlak. Deset minuta kasnije ponovno sam u južnom Manhattanu, gledam natpis metro stanice – World Trade Center. To je jedna od onih stanica koja je bila pod blizancima i zajedno se s njima urušila 11.09.2001. Sada, više od šest godina kasnije, ne primjećuje se ništa neobično.
A muzej mi se zatvara pred nosom! Ovo već postaje zamorno. Razumijem da je stara godina, ali give me a break! Zatvarati skoro tri sata prije uobičajenog kraja radnog vremena pa čak i na staru godinu je malo previše. I tako ja ostajem i bez WTC muzeja... Čisto sumnjam da će sutra, 01.01., biti otvoren ako ga danas zatvaraju tako rano. Neću ni pokušavati.
Što dalje? Sve muzeje mogu otpisati, a i većinu ostalih stvari. Svi polako zatvaraju i spremaju se za doček. Iz dosade se šećem Broadway Avenijom prema sjeveru. Možda putem naiđem na nešto zanimljivo. I vjerovali ili ne, nailazim. Početak Broadwaya je pomalo dosadan – poslovni neboderi, nekoliko banaka i malih trgovina, ali onda iznenada ulazim u nešto drugačiji Broadway, odnosno čuveni SoHo, i tip trgovina se mijenja: Armani, Levi's, GAP i slični. A svi oni plakati s velikim natpisima SALE 50% OFF, 60% OFF, 70% OFF teško da me neće privući. Razdoblje prije Božića je vrijeme velike shopping groznice u Americi (vjerujte mi, kad naši na televiziji i u novinama govore o shopping groznici kod nas, to nije ništa u usporedbi s američkom), a razdoblje nakon Božića i posebice Nove godine je vrijeme nevjerovatnih rasprodaja (koje kod nas neće doći ni za sto godina). Doslovno nema trgovine u kojoj gotovo svi artikli nisu sniženi barem 50%! A Armani i Levi's čak imaju veći dio artikala snižen i do 70%! Da je avionska karta za Ameriku malo jeftinija, rado bih zamijenio shopping u Irskoj onim u Americi. A sad kad razmislim, ove godine nisam ni bio u Irskoj. Prvi put u zadnje četiri godine. Onda valjda mogu shoppingirati u Americi. I tako ulazim u jednu od onih trgovina sa 70%-tnim rasprodajama i izlazim s novim Levi's trapericama i Calvin Klein majicom za pedesetak dolara. Rasprodaju u Armaniju sigurno neću propustiti. U konačnici, još jedne traperice i nekoliko Armani majica za ukupno 170 dolara. Ne samo da ovakva sniženja neće doći nikada do nas, nego čak i da ova roba Armanija, Kleina i Levi'sa i dođe, koštala bi, poznavajući naše vrle trgovce koji na brzinu žele zaraditi, nekoliko puta više nego u Americi. Preostaje nam onda svima shopping u Americi! Ha ha ha...
Po povratku u hotel zaustavljam se nakratko na Madison Squareu, koji s jedne strane ima neboder Flatiron trokutasta tlocrta, izgrađen 1902. godine na mjestu spajanja dvije diagonalne ulice kao jedan od prvih nebodera u New Yorku, te neboder New York Life Insurance Company čiji je vrh izgrađen po uzoru na čuvenu Giraldu u Sevilli. Dok se metroom vraćam u hotel, u zraku se već osjeća kako se približava doček nove godine. I ne samo u zraku. Jer da bi od Madisona došao do hotela, moram presjedati na Times Squareu, a izlaz iz metroa na Times Squareu je već zatvoren, kao i desetak ulica sjevernije i desetak južnije od trga. Tako objavljuju u metrou preko razglasa. Policije kao u priči. Tek je 20:00 sati...
Sav sređen, u crnim hlačama i novoj Armani majici, crnim cipelama i kaputom, pokušavam se probiti do Timesa. Budući da znam da je metro zatvoren, spuštam se pješke 8. avenijom prema 42. ulici. Negdje oko 48. ulice pitam policajce kako se probiti do trga, s obzirom da su oni sami pozatvarli sve sporedne ulice. Kaže: «Odi do 54. Tamo puštaju.». Vraćam se natrag nekoliko ulica, a na 54. me šalju natrag na 59. ulicu odakle sam i krenuo. Totalna dezorganizacija! Toliko od NYPD. A gužve... Svi se guraju, svi trče kao muhe bez glave, nitko ne zna gdje je zapravo ulaz... Na kraju ga pronalazim na križanju 59. ulice i 7. avenije. Puštaju me u 7. aveniju, ali moje veselje je kratkoga vijeka. U daljini vidim svjetla Times Squarea i kuglu (zapravo kuglicu iz ove daljine), ali dalje od križanja 58. i 7. ne ide. Sve je već krcato ljudima. A Times Square je na križanju 42. i 7.. Dakle, od trga me dijeli «samo» 16 ulica. I tako ja sljedeća gotovo tri sata čekam Novu 2008. ne na Times Squareu, već na križanju 58. ulice i 7. avenije! Ali moram priznati da je situacija više smješna, nego tužna. I nezaboravna. Okružen cijelim obiteljima ili parovima crnaca, latinosa, Kineza, nikada nije dosadno. Svako malo netko nešto dobaci i proširi se smijeh. «Stanite svi na mjestu! Upravo sam izgubila leću!», dobaci jedna, a svi mi stisnuti gore nego sardine u konzervi. «Dragi, nadam se da je tvoja ova ruka koju držim.», dobaci druga. «Pretpostavljam da pišanje sada ne dolazi u obzir?!», dobaci treći. Ipak najbolji su plavci sa svojim: «Pomaknite se malo udesno. Ima puuuno mjesta.» A da im malo posudimo oči da pogledaju stanje na terenu?! Na jednom od prozora okolnih zgrada, cura nam se smije pokazujući na kuglu u ruci. Ludo i nezaboravno i mislim da bih ponovno, unatoč svemu, dočekao Novu na Times Squareu. To jest, na križanju 57. ulice i 7. avenije.
U ponoć počinje odbrojavanje. U daljini vidimo odbrojavanje na velikom ekranu na Times Squareu, ali vidimo samo jednu znamenku i, misleći da je riječ o onom tradicionalnom odbrojavanju od 10 do 0, počinjemo i mi na 57. ulici odbrojavati. Ali dolazimo do nule i ništa se ne događa, već na ekranu i dalje idu brojke unazad. I nastavljamo odbrojavati. I tako tri puta. Valjda je sat odbrojavao posljednjih 30 sekundi stare godine, ali kao što sam rekao, prvu znamenku nismo vidjeli. Konačno se kuglica spustila i krenuo vatromet na Times Squareu. Zatim drugi iza nas, iznad Central Parka. Ovaj puno bolje vidimo jer smo gotovo kod parka. I nakon pet minuta svi se počinju razbježavati po okolnim ulicama i novogodišnjim slavljima po raznim klubovima. A ja u krpe. Naglo je zahladilo, a i nekako mi se ne da večeras tulumariti.
FOTKE DOČEKA NOVE U NEW YORKU
Post je objavljen 19.12.2007. u 06:45 sati.