Naslov predstavlja odbrojavanje....znači jedan dan od njih milijun....
Svaki dan nešto novo:
Padovi
Usponi
Irazni ispadi (smijeh, suze, bijes.....)
Al svako prebrodi sve to uz voljenu osobu ili nekoga bliskoga...naravno i one koji su spremni pomoći...
Neznam ni zašto, al ponekad si sama sebi postavljam razna pitanja...al
jedno me je dosta pogodilo:
ZAŠTO ME SVAKA OSOBA U KOJOJ NAĐEM UTJEHU IZNEVJERI I ZABIJE MI NOŽ U LEĐA I DOKADA ĆE TO TRAJAT??
Imala san već dvije pogreške i jako je zabolilo, gore nego kada se izmasakriram i kada se iživljavam na svojoj ruci....
Postoji li zaista čovijek koji ne osijeća ništa nemislim onu bol kada se posjećeš ili nešto tako....MISLIM NA PRAVU BOL koja dolazi iznutra???
I imali smisla živit uopće kada čemo OPET SVI UMRIJET jer niko ipak ne živi viječno???
Ja znan da čak i sotonjare mogu bit svakako povrijđene IAKO su dušu prodale Sotoni, i oni če osijećat negdije DUBOKO....
......živi se da se umre....
AL STVARNO ME VIŠE NIJE BRIGA NIZAŠTO!!!!!!!
Post je objavljen 04.01.2008. u 20:30 sati.