dosadno je. nemam šta radit. ne znam zašt idem pisat post. ahh. nekad sam imo puno materijala i uvijek asm znao šta bi piso. a sad ništ. sve ishlapilo. niš se ne dešava. cijeli dan sam sjedim u sobi i sviram gitaru. koju sam nakon sto muka uspio uštimat. sam isus mi se čudio kolko muka treba da uštimaš gitaru. jedva našo guitar pro sa serijskim brojem. da nema utorrenta sad bi se mogo jebat. i svi dobri ljudi sa ulice su došli svjedočiti toj čudesnoj smrti. sva djeca su bila tamo udisala taj pogrešan zrak. smiješeći se smrti u dječjoj slavi. njihove oči se sjaje svijetle i neuke. i muhe su bile tamo kao crni omotač iznad trupla palog heroja. netko je rekao. baš si lijepa. s tom rupom u glavi. ulice su postale zapečaćena tomba. napunjene tvojom tišinom. kalup je napravio tvoj model. na površini tvojih iščeznulih očiju. tvoje ruke još uvijek dosežu azurno nebo. život je sažeta drama. za zabavu odanih majstora. naučit ćeš prezirati svoju vrstu. jer kad padneš svi ćemo hodati preko tebe. čemu ovo. neznam pojma. nije bitno. došlo mi.nisam normalan e. dosadno. djede šta je to černobil? ništa i pogladi unuka po njegove dvije glave. ljudi nisu stvoreni da budu sveci. pošto sam rođen u originalnom grijehu. prekinut ću sranje. isjeći posrednika. ma jebote ne da mi se više pisat i ovak pišem gluposti. aj bok.
Zašto je pile prešlo cestu?
Sedam kozlića: Sisaj ti kurac mama promijenila šifru.
Post je objavljen 04.01.2008. u 11:28 sati.