" Moras prvo puzati da bi znao hodati,
a kad je stvarnost sve
izlazi, digni se,
digni glavu, ne daj se.. "
Koliko smo se samo puta u životu pokajali za nešto što smo učinili ili nismo, a trebali smo? Koliko nam je puta vrijeme samo proletjelo pred očima i dani uzaludno prošli.. Jer vrijeme je takvo, kad jednom prođe, više se ne vraća.
Uvijek će u životu čovjek čovjeku biti potreban. Jer živjeti znači živjeti s drugima.
Razočaranja? Jadan je to osjećaj...
Ali kao što mi netko dolje napisa, bilo ih je i bit će ih. Čovjek sam, a i oni su ljudi.. U nadi da su to ponovo sam neke moje mušice preći ću preko toga, iako mislim da ću se ponovo opeći, ma baš me briga...
..jer ipak, ja sam sama sebi kriva, jer ja sam birala taj put.
Post je objavljen 03.01.2008. u 10:39 sati.