Napokon je otklizila i 2007.-a.
Ispratismo je uz tancanje i alkohol.
Neki su imali tu sreću pa nisu završili u snijegu.
2008.-u dočekasmo s Napoleonom u ruci, na sred
Gajeve i s vatrometom. Bijaše sasvim dobro.
Ah, valjda će nam barem malo biti od koristi to
što imasmo crveno donje rublje na sebi.
Što dočekasmo novu sa svojim najdražima.
I sa smiješcima na licima rumenim od alkohola.
Dobra stvar je što Bunjo ove godine nije skakao s
krova garaže u snijeg kao i prošle godine. Ok, ove
godine se gol valjao po snijegu. Barem se nije natukao.
Dakako da neću ukazati na sve događaje s
dočeka. Ne bi baš valjalo. Ne.
Oni koji se nisu slikali, pod stolom su bili
i prije no što je nova uopće došla.
Ali ok. Svi smo je dočekali na nogama,
koliko - toliko pri sebi. Ili se objesivši na nekoga.
Drago mi je što novu dočekah sa svojim najdražima.
Obitelj, Marko, Nives, Ana, dečki iz društva...
Zadovoljna sam stvarima koje uspijeh ostvariti protekle
godine. Zadovoljna sam time što sam ostala prisebna.
Svoja. Nasmijana. Željeći i dalje ostati nepokolebljiva.
Pamtit ću određene događaje strašno dugo.
Ako ne i zauvijek. Jer želim se sjećati svega.
Zahvaliti svima koji su bili neprestano uz mene.
A onima, koji su me bilo kada, na bilo koji način
pokušali ili uspjeli zafrknuti, želim miran san.
Da barem pokušaju spavati mirne savjesti.
Naravno, ništa ne može proći bez plavuša.
Pošto je rekla da nisam stavila njenu sliku
jer ipak nije završila pod stolom, pa, evo je.
Neke ljude ne promijene dobre stvari.
Ali loše da, kojih je bilo strašno puno
protekle godine. Ali neka, barem možemo
reći da smo je proživjeli kako treba i da
ćemo je se sjećati.
Trebat će mi dosta dugo da se priviknem na dvijeiosmu.
Želim ostati crvenokosa.
Želim nastaviti ljubiti.
Želim proći razred bez popravka.
Želim kupiti Leksikon svjetske književnosti.
Želim pamtiti neke sitnice koje život čine.
Želim ne odrasti tako brzo.
Ljubi vas,
eMDe
Post je objavljen 01.01.2008. u 23:09 sati.