Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/explode

Marketing

Uspomene vučem za sobom, staroj tuzi sam leđa okrenula i od sada tražim sreću.!

E koliko krivoga napravimo u jednom danu. U jednom tjednu, mjesecu.
A što je sa cijelom godinom? Toliko ostavimo toga iza sebe. Loše i dobro nam se vrti po glavi što nam se dogodilo.
Zapitah se jesam li zadovoljna proteklom godinom? K jarcu, valjda jesam.
Možda nije sve bilo onako kako sam zamišljala kada sam imala sedam godina. Možda nisu svi ljudi ostali ono što su mi bili prije. Možda se toliko stvari dogodilo, okrenulo i povrijedilo.
No, što ja sada imam s time? Mogu li se vratiti npr. u deveti mjesec i napraviti stvari drukčije? Bome ne mogu.
Photobucket
I sad si ja razmišljam o tim tobože "novogodišnjim odlukama" i pitam se čemu to kad znam da se neću moći toga pridržavati. Znam da je mala mogućnost da uspijem u tome i zato se jednostavno s time neću ni pokušavati zamarati jer jedna 2008. godina ne može me promijeniti do kraja. Mogu neke stvari drukčije gledati, drukčije prihvaćati i promijeniti svoje postupke, no ostat ću to ja. Kao i svi mi. Ne postoji taj čovjek koji se promijenio u životu skroz. On se može fizički izmijeniti i može svojim postupcima nas navesti da pomislimo i prihvatimo to da je drukčiji, no on zna negdje duboko u sebi da je to on, i da će kad tad opet pokazati svoje prave osjećaje. [.pokazat će sebe.]
Prije su me slavlja Nove godine i ta sva novogodišnja euforija više navodile da razmišljam o još jednoj godini ispred mene, i o još jednom razdoblju od 365 dana iza mene. No sada je drukčije. Sada mi je to jutro u 2008. godini bilo obično jutro, nisam se drukčije osjećala. Ili kao što neki vele, nisam se ni starije osjećala. Naravno da nisam. [.nikakvo čudo.]
I sad je taj dan pri kraju. Prvi siječanj je skoro gotov. I svaki dan će mi od sada tako prolaziti baš kao i do sada. Naravno da se nadam da će mi ova godina biti dobra, ne mogu reći bolja od prošle jer jednostavno se nemam na što požaliti. Niti imam prava niti razloga. Jer mnogima nije bila laka, mnoge je potukla i spustila najniže što je mogla. No eto ih i dalje tu, nisu dopustili da ih slomi do kraja, već se i dalje bore. Tako i trebaju jer kažu da nakon kiše dolazi sunce. Istina ne uvijek taj čas, no dođe makar dva dana kasnije. I to sunce nas treba držati i poticati da se dalje borimo. Ne dopustiti krah duše i tijela. [.nikad.]
Jer udarac možemo primiti dva puta, tri puta. Četvrti put smo možda već i slomljeni, no rane zarastaju s vremenom. Ono liječi sve. I pruža nam nove vidike i nove prilike koje treba iskoristiti na najbolji i najpametniji način. Ne se prepustiti da boli i tuzi da nas gazi i da nas uništi, već vjerovati u ono "bolje sutra". [.zašto navodnici.]
Photobucket
Ma koliko god nas uništavali problemi danas, sutra se možda dogodi nešto lijepo što će nas obradovati i natjerati da zaboravimo na sve loše. Možda se pojavi nešto ili netko što će nam ruku pružiti i podići nas.
Kao što su u u moj život prošloj godini ušli važni ljudi. I moji stari prijatelji su tu, nismo se rastali. Da sam i maštala o takvoj godini možda je ne bi ni dobila. I sad da se ja idem žaliti? Ne, ja ću samo biti zahvalna svima koji su bili uz mene, koji mi leđa nisu okrenuli. I njima želim bolju novu godinu, da uživaju, da se vesele i da osjete pravu i istinsku sreću. [.to svima želim.]
I ne, čovječe, nećeš biti glup i dopustiti da te problemi sada uništavaju kada možda moraš biti najjači. Sada kada je ispred tebe nova i cijela godina dana u kojoj možeš promijeniti mnogo toga, u kojoj se možeš drukčije postaviti i dručkije postupiti. U kojoj možeš sada razmisliti prije nego išta krivo učiniš da ne ponoviš stare greške. Zaboravi ono i skroji si svoju sreću i godinu kojom ćeš na kraju biti zadovoljan.
[.sretno.]
:)



Post je objavljen 01.01.2008. u 22:22 sati.