Najdrazi moj jesenji prijatelju,
uz ovu tihu jesenju kisu
moji ti blijedi i tanki prsti
posljednje pismo pisu
Ako mi slova lijepa nisu
oprosti mi, drhtim
jer osjecam vec da tiho
idem ka zadnjem casu smrti
Ruke mi drhte, postaje hladno,
moj zadnji uzdah brzo ce doci
i tada cu sama bez zastite tvoje,
u drugi kraj kao stranac poći
Kada mi sretnes majku na putu,
uruci joj topao osmijeh moj
i reci da sam sretna bila
jer sam zivjela zivot svoj
O kada bi znao kako je tuzno
pozdrave slati zadnji put,
kako je tesko reći zbogom
i poci na tamni hladni put
Mozda je bolje da sada odem,
prije no što dode bijela zima,
ali svakako kada jednom odem
reci da sam svima oprostila!
Ako netko ispusti suzu,
obrisi je njezno s lica tog
i ne daj da nitko za mnom place
niti da dode do groba mog
Nedaj, jer nitko nije bio
takav prijatelj kao ti,
jer nitko nije pričao
kao što smo pričali mi
Kraj pjesme već se blizi,
na slova kapne suza bijela,
tek sada mogu da kažem,
jedino sam tebe voljela
Ako te upita neznanac neki
zasto je na grobu iglica tanka,
reci da tu sniva propalo djetinjstvo
i jedna tužna *narkomanka*
Post je objavljen 29.12.2007. u 18:22 sati.