TVOJ POGLED JE HLADAN KAO JUTARNJA ROSA
Tvoj pogled je hladan kao jutarnja rosa,
Ja, mali cvijet bojim se otvoriti svoje latice.
Zašto mi je danas strana ta tvoja predivna kosa?
Stojim i šutim. Riječi skrivam u mračne ladice.
Želim da mi vratiš onaj tvoj mali osmjeh,
Tu sekundu vremena kad bili smo jedan svijet.
Da ti nešto značim, priznaj, to nije grijeh.
Zar ćeš u pustiti da u samoći vene cvijet?
Zbog tuđih ideala digli smo visoke zidove.
Ne slušamo što na kazuje naše srce.
Rijeke su duboke, tonemo u virove,
Igre postaju prljave, pusti, neka ih drugi vrše.
Od danas ja latice za tebe otvaram,
Ti budi moja pčela i ispi iz mene sok.
Nove ću pjesme o tebi pokušati da stvaram
I ne daj nikom da poremeti ovog vremena tok.
Post je objavljen 28.12.2007. u 10:59 sati.