Kad za nekoga kažeš, da je zemaljski anđeo, više ništa dalje ne moraš objašnjavati, svakome je jasno o kakvoj je osobi riječ. A to si uistinu bila ti, zemaljski anđeo, TI, neponovljiva, divna, brižna, vesela moja majčice.
Danas je mjesec dana kako si preminula. Jutros, dok sam u mračnoj dnevnoj sobi, osvijetljenoj samo svjetlima ukrasnih lampica na boru, pila svoju prvu jutarnju kavu, ta misao došuljala mi se tiho, nježno, obzirno. Ne, nije me pogodila kao strijela, spoznaja da već mjesec dana živim bez osobe s kojom sam se čula svakodnevno, smijala, plakala, povjeravala, komentirala, s majkom koja je u mojem životu otkad znam za sebe. Nevjerica, vrtoglavica, omamljenost, mehaničko funkcioniranje i obavljanje svakodnevnih životnih funkcija, to je mojih zadnjih mjesec dana. Tako snažno osjećam njezinu prisutnost, da sam ponekad uvjerena da će me sad svaki čas nazvati ili banuti na vrata. Sanjam je ponekad, mladu, poletnu u žutoj haljini, samu ili sa tatom, a neku noć osjetila sam milovanje zraka u sobi, od prozora prema meni, tako blago i nježno, kao majčinska ruka. Ja želim vjerovati, zapravo, čvrsto vjerujem da je i ona dalje prisutna u mom životu, jer taj osjećaj punine i osobnosti koji me prati ne može biti, nije puka iluzija.
Polako blijede slike iz Bolnice, Toplica i Doma, a sve su jače uspomene na nju, živu, zdravu, veselu, prepunu smijeha i podrške, na mamu koja uživa u svakom trenu života, koja nesebično daje sebe svima sa kojima se druži. Ljudi je još vole, pamte i već mi je nekoliko osoba reklo istu rečenicu: Osjećam se kao da mi je netko ukrao Miru. A to, da je ostavila neizbrisiv trag i putanju ljubavi i radosti svojim življenjem, to je najveće postignuće i životni uspjeh, i ja ću biti sretna i ponosna ako će ljudi jednoga dana tako i o meni govoriti. Mamice moja, počivaj u miru i često me posjeti u snovima i na javi. Volim te i uvijek ću te voljeti istom ljubavi, bez obzira što si promijenila fizičko vozilo svoje duše za mnogo finiju, suptilniju, svečaniju odoru. Javi mi se brzo, javi se i ljudima koji te vole i pate što te više nema u njihovom životu na uobičajeni zemaljski način. Ti si uistinu bila zemaljski anđeo, a sada si u društvu pravih anđela.
Post je objavljen 28.12.2007. u 09:26 sati.