Razočarana, povrijeđena, sebična, ljuta, tužna! Hm..?! Ne znam ni sama što bih rekla. Ne znam ni kako se osjećam… Znam samo da je sve isprazno i da gubi smisao. To ne želim, ali jednostavno se takve 'stvari' događaju. Teško je prijeći preko nečega što te povrijedi, ali opet nitko ne zaslužuje sve ovo. Oko mene se sve samo okreće, ja stojim i zbunjeno gledam u prazno. Nemam snage za razmišljanje, a i ne znam kako upotpuniti misli. Sve je zbrkano… Ne mogu se kretati u ovakvom okružju, želim izaći van, na slobodu, a opet 'to' me tako čvrsto drži da se nemam snage pomaknuti. Osjetim suzu koja se spustila niz moje lice, suzu punu bola, tuge. Ne mogu, trudim se biti hrabra, ne pokazati mu koliko me njegove riječi, postupci bole, ali ne uspijevam. Previše mi je stalo do svega, previše toga je učinjeno i ne želim sve samo zaboraviti, izbrisati i stavljati lažni osmijeh na lice. Polako me sve ovo uništava, padam u ponor bez kraja, a mislim da bez obzira na sve nisam to zaslužila. Pokazao mi je da mu značim, ili sam ja to tako vidjela i možda krivo shvaćala. Možda mu zapravo nikada nije bilo stalo do mene, možda sam samo blijeda kopija nekog drugog. Ne znam, ne vrijedi slušati tužne pjesme, plakati i žaliti samu sebe. Posljednjim snagama trudim se oduprijeti nagonu koji me nosi, koji bi me samo povukao još dublje i prekrio crnim velom. Ostajem pri svome, brišem suze, pogledam u ogledalo i ironično se nasmijem curi koju više ne prepoznajem…
hm..?! Mislim da je vrijeme za novi post, a nemam inspiracije, pa evo, jedna od mojih 'priča'...hm..?! ...tko shvati, shvati,..tko ne...dobro ;P
Post je objavljen 27.12.2007. u 13:36 sati.