Marketing
Božić...
Jedva je dočekala njen najdraži blagdan... Samo joj je to bilo u glavi, samo je to čekala da se napokon makne od sveg stresa i problema. Da bude sa svojom obitelji i da sve bude super. Ali ništa nije ispalo tako, sve je naopako krenulo. Sve šta je htjela ispalo je najgore kako je moglo, čak i gore. Par dana prije tog divnog blagdana, prije tog najdražeg joj praznika... umro joj je ujo. Još se nije ni od tetine smrti pomirila da je nema, i godinu dana je tek prošlo. I sada, otišao je i on.
Puna tuge, zbunjenosti ali najviše ljutnje. Bila je tako ljuta na Boga, tako ga je prezirala taj dan. Počela je sumnjati da On i postoji. Jer kako je to mogao napraviti...uzeti joj ujaka pred sam Božić. I ispunila joj se želja, da joj obitelj bude na okupu. Da, svi su bili, ali na sprovodu. Čemu to sve? Samo je imala jedno pitanje.... ZAŠTO? Ali to ju pitanje muči cijeli njen život i očito će ju mučiti do kraja... a odgovor nikada neće dobiti. Ona je ostala sa bakom i nije išla na sprovod jer zna kako bi završilo sve da je otišla... ne bi izdržala, nije izdržala ni na djedovom... ier zna da bi joj bilo jako loše. I ovako joj je bilo jako teško. Tjedan dana je ostala kod bake, i jedina dobra stvar je bila što zna da svoju obitelj voli najviše na svijetu i da ju ne bi nikada mjenjala. Zna da nije ljuta na mamu, zna da ne bi mogla bez nje i da ,od kada je mama sve manje sa njima doma, i sve više kod bake... da joj jako fali. I da ju voli, a ne mrzi ju. Znala je reći par puta da ju mrzi... ali shvatila je da nije tako. Samo pieta se ovo... zar je to morao napraviti da bi ona shvatila neke stvari. NE. Ona bi to shvatila i da je ostavio ujaka jo par dana živog, samo da svi proslave taj Božić. Samo da su svi bili na okupu, tada bi isto shvatila.
Voljela je Božić... više od bilo kojeg praznika jer joj samo ti dani smiruju dušu, samo joj ti dani daju dovoljno snage da ide dalje... puni baterije. A ovaj Božić, bila je jako slaba. Ovaj Božić bacili su ju na koljena i mola je... molila je da bol prestane. Molila je, ali nisu joj molitve bile uslišene. Smijali su se zajedno svi, ali od muke. I bilo je lijepo kada su na Božićno jutro svi zajedno bili na ručku. Ali osjetilo se da su dvije stolice ipak prazne... osjetila je da propuh iz godine u godinu biva sve veći. Da sve manje ljudi ima kada dođe u posjet, da se sa sve manje ljudi pozdravlja.... i to ju muči. Plan je bio da ih bude sve više. Tužna je jako... Još i ljudi su ju neki jako razočarali. Pokazali da nemaju ni malo poštovanja. I odlučila je kao novogodišnju odluku.. više se neće truditi. Od sada je samo na sebe fokusirana, od sada je sama sebi na prvom mjestu. Dosta joj je tih silnih jadnika koji su tako maleni u duši, maleni kao ljudi. Odrasla je i tek sada vidi da neki još uvijek nisu krenuli dalje, da su neki još uvijek djeca.
Diše i dalje, teško ali diše... Ima nešto ta ju gura napriejed. Ples... Samo čeka 8 mjesece da opet ode u Njemačku na seminar. Jedva čeka da te ljude opet vidi. Vjerojatno će ih i prije vidjeti, ali oni su njena snaga. Muzika je njena jedina snaga i prijateljica koja sve razumije... uvijek i zauvijek. Ima jedn apjesma koju kada čuje, jednostavno sve izbaci iz sebe. Na tu pjesmu plače i pleše... i smije se. Ta ju pjesma podsjeća na sve. Na prošlost, na sadašnjost... na tugu i sreću.
"It's To Late To Apologize"...
Svejedno želi svima najljepši Božić i sve najbolje u 2008 Godini!!!!
Post je objavljen 25.12.2007. u 01:07 sati.