Prošlo je podosta vremena od mog zadnjeg posta i puno se toga dogodilo, prestao sam raditi u Transcomu, počeo radit u Kanditu i tamo iščašio rame, imao ruku u gipsu 3 tjedna i sad pošto mi je istekao ugovor borim se za bolovanje no to nije ono o čemu vam želim sada pisati. Želim vam pisati o nečemu sasvim drugom i potpuno drugačijem....
Naime zbog svih tih događanja koja sam gore nabrojao ukratko pomalo sam postao bezvoljan i svi i sve mi je išlo na živce, a Advent nisam ni doživio. Sve prošlo u nekakvom sivilu, čak i tradicionalni igrokaz Frame Tvrđa je bio lošiji nego inače(iako su ljudi opet bili oduševljeni).
Sve je to prolazilo nekako, nisam uspio ni na ispovijed otići do zadnje nedjelje Adventa kad sam ipak odlučio otići kod patera Željka(prvi put u 10-ak godina koliko poznam čovjeka) što me ipak malo smirilo i bilo mi je lakše ali mi je i Badnjak prošao nekako napeto...
Otišao sam sa svojima na Polnoćku, tamo su se okupili i Framaši. Pater Gracijan nas je sve iznenadio sa odličnom propovijedi o sv. Franji i prvim jaslicama, poslije smo se s našim FSR-om kratko družili u samostanskoj prostoriji, svima čestitali Božić, otpjevali koju pjesmu i polako se počeli razilaziti.
Framaši su se još ispred samostana grudali, a ja pošto mi je ruka još u "omči" sam stajao sa strane par trenutaka, pozdravio se sa svima i krenuo u Becker's potražiti prijateljicu koja rekla da će biti tamo. Nje tamo nije bilo pa samo pozdravio prijatelje koji su isto čekali da dođe ostatak društva. Nije bilo do čekanja i zadržavanja u pretrpanom kafiću na sam Božić u pol 2 ujutro.
Krenuo sam polako kući, nije mi se vraćalo do samostana gdje su se Framaši vjerojatno još grudali nego sam produžio dalje, a pošto je padao snijeg godila mi je je šetnja. I dok sam tako hodao, sam kroz snijeg, počeo sam kao po običaju razgovor s Bogom. U toj šetnji dogodilo se nešto što kroz svu bezvoljnost nisam ni najmanje očekivao. Doživio sam NOVO ROĐENJE. Takav nevjerojatan osjećaj blizine Bogu i njegovoj ljubavi kakav nisam već dugo osjetio. Hodao sam tako u razgovoru s Njim i osjećao se kao da mogu apsolutno sve, a i mogu, to sad znam jer s Njim je sve moguće! Toliko sam neopisivo sretan da bih najradije cijelu noć sada pisao i opisivao ono što se opisati ne može u ovom sad već i predugačkom postu.
I na kraju želim vam svima:
Čestit Božić i blagoslovljenu novu 2008. godinu
Neka vam Bog svima udjeli obilje svoga Blagoslova i nek' vam podari svu svoju ljubav u kojem god obliku ona došla, nek' vas čuvaju anđeli i svi Sveti nek' mole za vas! Od srca Vam sve to želim i još puno više!
Post je objavljen 25.12.2007. u 16:28 sati.