Božić je, kako reče Sv. Edith Stein, Slavlje ljubavi i radosti, to je Zvijezda prema kojoj svi pritrčavaju u ovom zimskom mjesecu. Slave ga i oni koji nisu kršćani. Božić je i svojevrsna "građanska svetkovina" – obiteljski blagdan, vrijeme darivanja...
Ali za nas je Božić još i nešto drugo, nešto dublje, veliki misterij. Spomenuta Zvijezda vodi nas do Jaslica, do Djeteta koje donosi mir na zemlju. Pred Jaslicama obnavlja se vjera u čudo Utjelovljenja: "I Riječ je postala tijelom." Tu vjernik doživljava sretne trenutke ispunjenja naše nade...
No sreća svete Noći već je iza nas. Slavili smo Božić jučer cijeli dan. Slušali, gledali iz Vatikana i primili blagoslov pape Benedikta, primali smo i slali čestitke...
Međutim, danas se događa silan obrat, koji nam posvješćuje misterij Božića. "Već sutradan nakon Božića, Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se (crvenom) bojom krvi; a četvrtoga dana, ona nosi ljubičastu boju tuge.
Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt, i Nevina Dječica, dojenčad Betlehema i Jude, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u Jaslama, čineći mu pratnju. Što sve to znači? Gdje je dakle sada veselje nebeskih vojska, gdje je tiha sreća svete Noći, gdje je mir na zemlji? Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje. Tajna je moć zla ovila svijet u noć, tako da je bilo potrebno da Sin vječnog Oca siđe s nebeske slave."
Evanđelist Ivan, u Proslovu svojega evanđelja, prikazuje ga kao Svjetlo. "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet." Toj Svjetlosti koja je sišla s neba, suprotstavlja se mračna i kobna noć grijeha, o kojoj govori svetica.
"Dijete u Jaslama pruža ručice i njegov smiješak izgleda da već želi reći ono što će kasnije izgovoriti usne čovjeka. 'Dođite k meni, svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom.' 'Slijedite me!', kažu ruke Djeteta, kao što će to kasnije reći usne čovjeka...
'Slijedite me!' Taj je poziv mladi Stjepan također čuo. On je slijedio Učitelja u njegovoj biti, protiv sila mraka, protiv zaslijepljenosti tvrdokornog nevjerovanja, i svjedočio je za Njega svojom riječju i svojom krvlju. On je išao slijedeći Njegov duh, duh Ljubavi koji se bori protiv grijeha, ali ljubi grješnika, i koji, sve do smrti, brani, pred licem Božjim, ubojicu.
Oni koji su na koljenima oko Jaslica jesu sinovi svjetla: nježni nevini ljudi, pastiri puni vjere, ponizni kraljevi, Stjepan, nadahnuti čovjek učenik, i Ivan, apostol ljubavi, svi oni koji su slijedili poziv Učitelja. U noći neobjašnjive otvrdnulosti i zaslijepljenosti, pred njima stoje naučitelji Zakona koji se ipak nisu zaputili u Betlehem iako su znali u koje će se vrijeme i na kojem mjestu roditi Spasitelj, ni kralj Herod koji je također želio zadati smrt Gospodaru Života.
Pred Djetetom u Jaslama, dijele se duhovi. On je Kralj kraljeva, Učitelj Života i Smrti. On kaže: 'Slijedite me', i tko nije s Njime protiv Njega je.
On to kaže također i nama i poziva nas da odaberemo između svjetla i tmine."
Ponovio sam neke misli iz jučerašnjeg posta kako bih naglasio da nam primjer Sv. Stjepana posvješćuje i poziva nas da svjedočimo kako je mučeništvo glavno obilježje kršćanstva. Dakle, Učitelj nas poziva da svaki dan iznova odabiremo Svjetlo, Njega, kako bismo i sami mogli biti svjetlost svijeta.
Post je objavljen 26.12.2007. u 00:25 sati.