...jučer pročitao ZAPISE O MORSKOM PSU Stephena Halla...
odlično...neću sad o knjizi...pročitati je pod obavezno...
upravo me je ideja samog djela (koncept tj.pisana riječ/misao koja se materijalizira, pitanje sjećanja, osobnosti...ma uglavnom treba pročitati) i današnji jezivi mamurluk i cijelo ovo posrano jo-jo blagdansko raspoloženje potaklo da malo razmislim - ZAŠTO JA DOVRAGA UOPĆE PIŠEM BLOG?
Dajem dio sebe, tj. svoja mišljenja, stavove, neke sitnice koje mi se čine zanimljivima - gradim sliku sebe?
Što netko pomisli kad posjeti moj blog i pročita sve ovo?
Što vi mislite o osobi kad posjetite njen/njegov blog?
Da li možete iz riječi/rečenica/slika/linkova (kojih su btw. moji postovi prepuni..treba samo malo klikati...mali easter egg...) konstruirati tu osobu?
Da li moje JA ali verzija koju ja pokazujem putem ovoga bloga ustvari odražava MENE kao osobu/jedinku/čovjeka ili je ovo samo slika MENE KAKAV JA USTVARI SEBE ŽELiM PRIKAZATI?
..i opet se vraćam na knjigu..ima genijalna fora o tokovima svijesti/informacije i entitetima koje teku njima...morskim psima sastavljenim od koncepta - dakle riječi...
da li moj avatar (da ga tako nazovem), dakle ono što se može konstruirati iz informacija koje sam bacio na blog, u bilo kojem smislu - ŽIVI?
sad ovo zvuči malo smiješno ali teorijski da npr. dođe do pada servisa i recimo brisanja svih mojih postova ta pomno izvedena (dobro ne baš pomno, ja obično na blogu pišem što mi padne na pamet...nemam neki koncept) konstrukcija/odraz bi jednostavno - umrla!
znate onu - pero je jače od mača?
pa oko čega su se posljednjih par tisuća godina vodili ratovi? Da, oko strateških vrijednosti, teritorija..ali u sve to se naravno uplela i npr.religija koja je čisto - koncept...skup riječi. isto kao i sve ideologije, doktrine...skup riječi/pojmova...zbog kojih se gine, pada u zanos...
riječ može povrijediti...to se valjda svakom dogodilo...da nakon jedne riječi osjetite doslovno reakciju tijela sličnu onoj od udarca...
riječ/pojam/pismo/jezik je i jedan od stupova civilizacije....
zašto onda dovraga ovih par megabajta MENE ne bi moglo ustvari biti ŽIVO?
da sutra poginem u prometnoj, moj blog bi ostao iza mene kao komarac u jantaru...zamrznut u vremenu...dok ne bi bio obrisan zbog neaktivnosti...
tko zna koliko ima takvih blogova okolo...
e da...sad će se netko pitati šta-ja-tu-serem-i-filozofiram...
malo pročačkajte po blogovima...recite što možete reći o toj osobi koja je s druge strane modema i projicira sebe u blogosferu...
ili jednostavno preskočite ovaj post...mamurluk je prokleta stvar...
Post je objavljen 25.12.2007. u 13:53 sati.